Povijest je zapamtila Émilie du Châtelet kao Voltaireovu ljubavnicu. Émilie je najmanje bila nečija ljubavnica, ali ljudi su očito više voljeli pamtiti tko je s kim u intimnom odnosu, nego kojim je zaslugama zadužio svijet. To što je bila žena, nije joj pomoglo etablirati se kao ono što je prvenstveno bila – talentirana znanstvenica i intelektualka.
Émilie se rodila 17.12.1706. u Parizu. Njezin otac bio je visoki službenik na dvoru slavnog Luja XIV. Mnogi su priznati znanstvenici bili gosti u njihovom domu, pa je Émilie imala priliku učiti od najboljih. Govorila je šest jezika, učila mačevanje i druge sportove. Njezine omiljene teme bile su astronomija, fizika, matematika.
Znala da je se mora udati, pa je pristala na brak s markizom Florent-Claudeom du Châteletom, istaknutim vojnim časnikom, jer je znala da ga nikad neće biti doma. To je bio jedini način da se nastavi baviti znanošću. Bila je u vezi s Voltaireom. Zajedno su pisali knjige, prevodili važna znanstvena djela i uredili laboratorij. Budući da sveučilišta nisu htjela ni čuti da bi žena mogla predavati ili postići znanstvene rezultate, Émilie je pozivala vrhunske znanstvenike doma u izvrsno opremljen laboratorij i bogatu knjižnicu.
Émilie du Châtelet bila je majka troje djece za koje se primjereno brinula, održavala je ogromno imanje i uz sve to stigla napisati rad u kojem kaže da različite boje imaju različitu razinu toplinske energije te je anticipirala infracrveno zračenje. Znanstvena zajednica ipak je priznala njezin rad. S Voltaireom je napisala Elemente Newtonove filozofije u kojima objašnjavaju Newtonove postavke o astronomiji i optici. Sama je napisala Temelje fizike pokušavajući integrirati i prikazati različite pristupe znanosti.
Njezin možda najvažniji doprinos znanosti dala je na području izučavanja energije. Svojim je eksperimentima dokazala da je energija proporcionalna masi puta brzini na kvadrat (mv2). Danas učimo da je ovu jednaždbu postavio Newton, međutim, Émilie du Châtelet je bila ta koja je ispravila njegovu početnu pogrešku u jednadžbi.
Émilie je ostala trudna s četvrtim djetetom, a prešla je 40. godinu života. U 18. stoljeću to je bilo vrlo opasno. Znala je da će doći do komplikacija, pa je počela raditi još više. Odlučila je dovršiti svoj najveći projekt – prijevod i dopunu Newtonovog djela Principia. Dodatno je objasnila mnoge pojmove te dodavala brojne primjere. Njezin prijevod bio je jedini izvor Newtonovih učenja francuskim znanstvenicima do 20. stoljeća. Stigla je dovršiti svoje životno djelo kratko prije nego je umrla od komplikacija pri porođaju u rujnu 1749.
Piše: Marsela Alić
