Stari su Egipćani prije više od 4000 godina izumili umjetni pigment bakra koji se danas naziva egipatska plava (silikat kalcija i bakra). Vjerojatno se prvi put počeo primjenjivati u doba egipatske Srednje države (2050. – 1800. pr. Kr.), a u vrijeme Nove države (16. do 11. stoljeće pr. Kr.) postao je rasprostranjen te su se njime koristili za ukrašavanje skulptura, slika u grobnicama i sarkofaga. Nadalje, rabilo ga se za izradu egipatske fajanse, predmeta od glazirane pečene gline (vidi sliku).
Karakteristična plava boja posljedica je bakra u sastavu pigmenta, a različitim metodama pripreme moguće je proizvesti tamnije ili svjetlije nijanse te boje. Grubom obradom dobiva se pigment duboke plave boje, a usitnjavanjem je moguće proizvesti vrlo blijedu, gotovo prozirnu plavu. Pigment se proizvodi zagrijavanjem smjese kalcijeva karbonata, spoja koji sadrži bakar, kvarcni pijesak i potašu na oko 900 Celzijevih stupnjeva.
Egipćani su plavu boju povezivali s nebom i svemirom, ali i s vodom te rijekom Nil. Prirodni plavi pigmenti su u Egiptu bili rijetkost, a boja im je bila potrebna za vjerske i obredne svrhe, to je vjerojatno potaknulo Egipćane da izrade umjetni pigment. Egipatska plava se ubrzo proširila na cijelo Sredozemlje, ali je nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva zaboravljena. Ponovno je otkrivena tek u 19. stoljeću, nakon što su znanstvenici pronašli tragove tog pigmenta u ruševinama Pompeja. Eksperimenti su pokazali da ovaj pigment ima neobično svojstvo da emitira infracrveno svjetlo nakon što se u njega usmjeri crveno svjetlo te mnogi vjeruju da će se primjenjivati u novoj komunikacijskoj tehnologiji.
Dugo se vremena vjerovalo da je ovo najstariji pigment u povijesti čovječanstva, ali su nedavno u sjevernom Peruu pronađeni komadići tekstila obojeni indigo bojom stari između 6000 i 6200 godina.
Piše: Boris Blažina
