Australske avanture Jamesa Cooka

Nakon što je dokazao da Novi Zeland nije dio Velikog Južnog Kontinenta, za kojeg su Europljani pretpostavljali da postoji, James Cook krenuo je prema zemlji tada poznatoj kao Nova Holandija. Riječ je o Australiji, ali Nizozemci nisu bili svjesni njezinih točnih dimenzija, niti su znali da su Tasmanija i Nova Gvineja zasebni otoci. 

Endeavour je nakon Novog Zelanda nastavio ploviti do istočne obale Australije. Cook i njegova posada postali su prvi Europljani koji su se ondje iskrcali. Za mjesto iskrcavanja izabrali su uvalu koju su zbog obilja lokalnih biljnih vrsta nazvali Botanički zaljev (engl. Botany Bay). Tamo je Cook prvi put stupio u kontakt s domorodcima (pleme Gweagal). Prvi je susret završio izmjenom paljbe između Cookove posade i domorodaca koji su na njih bacali koplja. Jedan je od domorodaca ranjen, pa su se ostali povukli. Nadalje su se ponašali kao da Europljani nisu tamo, ali su ih ipak držali na oku. Nekoliko su im se puta počeli približavati, ali na kraju nitko nije našao hrabrosti da započne razgovor. Cook je sa sobom ponio koplja koja su domorodci bacili na njegovu posadu te su upravo to prvi artefakti koje su Europljani pribavili iz istočne Australije.

Spasio ih odlomljeni komad grebena

Ubrzo nakon što je krenuo dalje na sjever, Endeavour je nabasao na Veliki koraljni greben (engl. Great Barrier Reef), prelijepu, ali za brodove vrlo opasnu nakupinu koralja, dugačku gotovo 2000 kilometara. Endeavour se nasukao na podvodni greben i na nekoliko mu je mjesta probušen trup. Nadljudskim naporima posada se trudila pumpama izbaciti vodu iz unutrašnjosti broda. Izbacili su sav nepotreban teret i dočekali plimu, što je konačno omogućilo brodu da se spasi. Preživjeli su zahvaljujući sretnoj okolnosti da se jedan komad grebena otrgnuo i začepio veliku rupu u trupu broda, ali i Cookovoj odluci da odabere brod plitkog gaza.

Dokopavši se istočne obale Australije (područje današnjeg gradića Cooktowna i ušće rijeke Endeavour), članovi ekspedicije obavili su temeljite popravke na brodu. Tijekom boravka na kopnu uočili su neobične životinje. Jednu su ustrijelili i pripremili je za ručak, ali su se razočarali okusom mesa. Susreli su se s drugim domorodačkim plemenom, miroljubivim Guugu Yimithirr, od kojih su saznali da te životinje nazivaju gangurru ili kangaroo (hrv. klokan).

Povratak kući

Produžili su na sjever do Nove Gvineje, ali su ih, bacajući na njih zapaljivu smjesu nepoznatog sastava, otjerali domorodci. Zatim su, prošavši kroz Torresov prolaz, stigli na Javu (dokazujući da Nova Gvineja nije dio Australije), prošli pokraj Timora i konačno pristali u Bataviji (danas Jakarti), velikoj nizozemskoj luci. Tu su se opskrbili s mnogo hrane i temeljito su popravili brod. Posada se zarazila malarijom i dizenterijom koje su u idućih desetak tjedana odnijele 30 života, uključujući Tupaju.

Ekspedicija se preko Rta dobre nade vratila u London 12. srpnja 1771. godine. Cook je Društvu predstavio svoje karte koje i danas svjedoče njegovu velikom daru za zapažanje i temeljitost. Promatranje prijelaza Venere nije, nažalost, dalo rezultat kojem su se nadali. Cookov uspjeh bio je to što je dokazao da su Novi Zeland i Australija otoci te ih je osigurao kao britanske posjede (Britanci su 1788. na području današnjeg Sydneyja osnovali kažnjeničku koloniju Novi Južni Wales). Postalo je jasno da, ako postoji, Veliki Južni Kontinent mora ležati dalje na jugu. Cook je za svoje zasluge unaprijeđen u zapovjednika broda (engl. commander). Iz Cookova dnevnika:

[callout bg=”#fcf0f0″ color=”#600c0c” border=”#0b0000″ radius=”0″ font=”arial” fontsize=”14″ bt_pos=”right” bt_bgcolor=”#” bt_hoverbg=”#” bt_textcolor=”#” bt_texthcolor=”#” bt_bordercolor=”#” bt_hoverborder=”#” bt_radius=”0″ bt_outer_border_color=”#” bt_icon_color=”#”]“Nisu pridavali nikakvu vrijednost stvarima koje smo im podarili, niti su se željeli odvojiti od vlastitih za išta što bismo im ponudili; po mom mišljenju, ovo upućuje na to da smatraju da već posjeduju sve životne potrepštine te da bi im sve ostalo bilo višak.“[/callout]

Još jedan važan uspjeh ekspedicije bio je dokaz da bolest i smrt nisu neizbježni pratioci dugih pomorskih putovanja. Naime, prethodne su ekspedicije često trpjele velike ljudske gubitke zbog raznih bolesti koje su se širile u nehigijenskim uvjetima na brodu. Cook je poduzeo izvanredne napore kako bi spriječio provalu skorbuta, bolesti koja nastaje uslijed nedostatka vitamina C, a čiji su simptomi malaksalost, bolovi u mišićima, zglobovima i kostima, kasnije i krvarenje desni, grčevi, šok i na kraju smrt. Bio je svjestan nečistoće u kojoj žive mornari te se odlučio pobrinuti da njegova posada održava brod i odjeću čistima te da jede raznoliku hranu, uključujući svježe meso, agrume, kiseli kupus i marmeladu od mrkve. Pritom je bio spreman služiti se drakonskim mjerama. Jednom je prilikom zapisao:

[callout bg=”#e4d7d6″ color=”#3b0606″ border=”#5d0707″ font=”arial” fontsize=”14″ bt_pos=”bottomLeft” bt_bgcolor=”#” bt_hoverbg=”#” bt_textcolor=”#” bt_texthcolor=”#” bt_bordercolor=”#” bt_hoverborder=”#” bt_radius=”0″ bt_outer_border_color=”#” bt_icon_color=”#”]“Petak 16. Vrijeme uglavnom dobro. Kaznio mornara Henryja Stevensa i marinca Thomasa Dunsters s po 12 udaraca bičem jer su odbili uzeti svoj dnevni obrok svježe govedine.“[/callout]

Piše: Boris Blažina

Komentari