Uznemirujuća priča: Zlostavljanoj “Pepeljugi” otmica i zatočeništvo u podzemnom bunkeru pružili priliku za sretniji život

Soba u kojoj je djevojčica bila zatočena. Fotografija: Screenshot YouTube ( Kidnapping survivor Katie Beers says Paislee's rescue brings memories back to her time in captivity).

Da život može biti strašniji od onoga čemu svjedočimo u maštovitim filmovima kriminalističkog žanra, svjedoči slučaj Katherine Beers. Kathie je poznata i kao “djevojčica iza zida”, a taj opisni nadimak zadobila je nakon što ju je oteo obiteljski prijatelj i držao ju u svom podzemnom bunkeru nešto manje od tri tjedna. Zanima li vas kako je Kathie završila “iza zida”, što je tome prethodilo i što je uslijedilo, zavirite u naš današnji članak.

Poput Pepeljuge

Kathiena majka Marilyn Beers je bila nesposobna za brigu o sebi, a kamoli o svojoj djeci. Djevojčicin biološki otac je nepoznat jer se Kathie rodila kao plod majčine veze za jednu noć. Marilyn je u jednom trenutku svoju kćer prepustila djevojčicinoj krsnoj kumi Lindi Inghiller. Ako je djevojčici bilo loš kod kuće sada je situacija postala još lošija. Linda je djevojčicu prihvatila kako bi imala besplatnu služavku, pa je Kathie dane provodila poput Pepeljuge spremajući i kuhajući, no ako ste misli da je ovo dovoljno ružno, znajte da postaje još i ružnije. Lindin muž Sal je bio pedofil i počeo je seksualno zlostavljati Kathie još u ranoj dječjoj dobi, a sada su se zlostavljanja samo intenzivirala. Kada je majci pokušala reći što se događa iza zatvorenih vrata, ova ju je ova optužila za laganje.

Katherine Beers. Fotografija: Screenshot YouTube ( Kidnapping survivor Katie Beers says Paislee’s rescue brings memories back to her time in captivity).

“Svijetla točka” John Esposito

Djevojčica je rijetko pohađala školu, a socijalna služba iako je obilazila kuću u kojoj je živjela, nije učinila ništa što je trebala kako bi je zaštitila. Kathie je živjela okružena spodobama koje su bile zapravo jedna gora od druge. Jedina “svjetla točka” bio joj je obiteljski prijatelj John Esposito s kojim se Kathie osjećala sigurno. On je imao kriminalni dosje zbog pedofilskih sklonosti, za što nitko nije znao, no i da je vjerujemo da situacija ne bi bila drugačija. U periodu između Božića i Nove godine 1992. uoči djevojčicina 10-og rođendana Esposito je došao po Kathie kako bi ju tobože odvezao u Spaceplex, igraonicu koju je ona obožavala. Bili su to rijetki trenuci u kojima je mogla biti dijete. No zapravo su krenuli umjesto u igraonicu njegovoj kući jer je tobože za Kathie imao specijalan rođendanski poklon.


Ulaz u podzemni bunker

Kada su došli Espositovoj kući odveo ju je u podzemno sklonište koje je gradio nekoliko godina upravo za njezinu otmicu. Ulaz u podzemni bunker nalazio se iza police s knjigama u njegovom uredu, a nakon što bi se otvorila vrata iza ormara ulazilo se u jedan prostor u kojem se prvo morao maknuti linoleum, a nakon toga se morao dići teški betonski poklopac uz pomoć za to pripremljene dizalice. Nakon toga se moglo ući u okno koje je vodilo u podzemni bunker, koji se sastojao od toaleta i zvučno izolirane sobice u kojoj su se uz krevet nalazili lanci. Djevojčicu je smjestio u krevet s prljavim madracem, a potom ju je okovao lancima. U sobičku se nalazio televizor na kojem je mogla vidjeti što se događa u vanjskom svijetu. I tako je znala da je potraga za njom u punom jeku.

Esposito želi snimiti fotografiju djevojčice dok spava

Esposito je znao da mora izmisliti priču kojom će opravdati svoju ulogu u nestanku djevojčice po koju je došao. Djevojčicu je prisilio prvo da snimi poruku u kojoj je morala reći da ju je u igraonici oteo čovjek s nožem. Nakon što je zatočio Kathie otišao je u igraonicu i uputio telefonski poziv djevojčicinoj kumi, a potom joj je pustio glasovnu snimku. O slučaju je obaviještena policija koja je pretražila igraonicu. Tijekom djevojčicina zatočeništva Esposito ju je seksualno zlostavljao. Namjeravao je djevojčicu držati zatočenu tijekom cijelog života, čak je planirao snimiti njezine fotografije na kojima bi se činilo da je mrtva, a sve to kako bi se riješio policije. Zato se Kathie bojala zaspati, pa je nastojala što manje spavati. Malo je jela kako joj u hranu ne bi podmetnuo nešto zbog čega bi zaspala, jer je bila bistra i znala je da joj predložena snimka nosi smrtnu presudu.

Esposito priznaje otmicu

Policija je prvo istražila obitelj jer su u 95 posto slučajeva otmica, otmičari iz kruga najbližih osoba otetog. Kako su članovi obitelji imali alibi, policija se usmjerila na Esposita. Snimka djevojčicina glasa je bila poslana FBI-ju koji je zaključio da na njoj nema pozadinske buke i da je riječ ne o izravnom pozivu već snimci koja je samo reproducirana u odgovarajućem trenutku. Primijetili su da je u glasovnoj poruci djevojčica spomenula riječ otmica, koju djeca u njenoj dobi ne upotrebljavaju što je pobudilo sumnje. Pokazalo se da Esposito odgovarao profilu otmičara, ali nisu imali konkretnih dokaza da u njega upere prst. Policija je vršila stalni pritisak na Esposita, a novinarske ekipe su mu kampirale pred vratima. Uz to je imao posla s izuzetno pametnom djevojčicom koja mu je neprestano postavljala pitanja, pa je nakon 17 dana odlučio se obratiti odvjetniku, a potom i priznati otmicu. Osuđen je na zatvorsku kaznu od 15 godina zatora do doživotne, a koju je služio u zatvoru Sing Sing u okrugu Westchester u New Yorku. Umro je u svojoj ćeliji 2013. godine. Nakon ove otmice odmotalo se klupko djevojčicina života uoči otmice, pa je uskoro pred lice pravde ‘dolijao’ i Inghiller koji je također završio u zatvoru, gdje je umro 2009. godine.

Sretan rasplet događaja

Nakon spašavanja djeteta postalo je jasno da se ono nema kamo vratiti, pa je smještena u udomiteljsku obitelj u kojoj je našla ono što je cijeli život tražila, a to je bila sigurnost i ljubav. Godine 2013. prvi puta je javno progovorila o ovim događajima. Ona je danas udana žena i majka dvoje djece i radi u osiguranju. Kaže da su je traume oblikovale, ali ju nisu definirale. Njezini memoari koji su objavljeni 2013. postigli su velik uspjeh, a u njima je opisala kako je svojim umom nadmudrila otmičara. Navela je da mu je neprestano  postavljala pitanja, a ovdje donosimo neka od njih:

Kada sam (Esposita) pitala kako ću ići u školu, rekao mi je da će me on naučiti ono što trebam znati. Kada sam ga pitala kako ću raditi, rekao bi mi da ima dovoljno novca za oboje. Kad sam ga pitala o udaji i djeci, rekao mi je da će me oženiti kad budem imala 18 godina i imati sa mnom djecu.

Definitivno ova je djevojčica uspjela preživjeti zahvaljujući slabosti otmičara i svom snažnom umu, a o njezino borbenosti svjedoči i život kojim danas živi, a to je onakav o kakvom je od djetinjstva sanjala. Iako je priča o otmici i strahu koje je preživjela definitivno teška, ona danas smatra da je to bila najbolja stvar koja joj se dogodila jer joj je pružila priliku za normalan život kojim danas živi. Priča o Kathie je doživjela potpuni zaokret i završila sretno baš kao i ona o Pepeljugi. Istina u djevojčicinoj priči nije bilo čarolija, princeza i prinčeva, ali je bilo puno čudovišta s kojima se morala suočiti zbog čega ova usporedba s znatno sretnijom junakinjom iz bajke dobiva svoj puni smisao.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari