U nacističkoj slici svijeta nije bilo mjesta za Židove, a kako bi realizirali tu svoju poremećenu viziju pomno su osmislili plan njihova uništenja. U Poljskoj je postojala velika zajednica Židova koja je najvećim dijelom likvidirana. No to uništenje Židova nije bilo na ‘ho-ruk’ kako se možda čini. Ono je išlo postupno. Židovima su prvo oduzeta ljudska prava nakon čega su postali predmetom maltretiranja, a ta dehumanizacija omogućilo je da se kasnije ode i korak dalje. Dakle istrebljenje Židova se nije dogodilo u jednom trenutku i imalo je svoje razvojne faze.
Gradnja zida oko geta
Geto u Krakovu je osnovan 1941., a Židovi su dobili dva tjedna da se u njega presele. Kako bi geto u potpunosti izolirali nacisti su započeli s izgradnjom zida. Danas je taj zid uglavnom srušen, ali postoje još njegovi ostaci vidljivi na jednom mjestu u Krakovu. Ako se zagledate u te ostatke vidjet ćete da zid nije ravan već završava lukovima. Oni nisu tu, naravno, zbog dekoracije već asociraju na židovske nadgrobne spomenike pa je geto postao sinonim za masovnu grobnicu. Oni koji su bili unutar zidova tako su dobili znakovitu poruku da se nalaze na svojoj posljednjoj destinaciji. Kada bi se pojavilo pitanje zašto se gradi uopće zid usred grada, onda je njemačka propaganda izjavljivala da su Židovi “prijenosnici brojnih bolesti” i da je ovo zatvaranje u svrhu zaštitite ostatka čovječanstva. U ovom getu je boravilo između 15 000 i 25 000 Židova. Izvori su po tom pitanju vrlo varijabilni. Prostor geta je bio nekada mjesto ne kojem je živjelo samo 3000 ljudi, što znači da je unutra bilo poprilično skučeno, a uvjeti života su bili užasni.
Schindler koristio veze i podmićivanje
Poznati industrijalac Oskar Schindler je kupio židovsku tvornicu emajliranog posuđa u predgrađu Krakova još 1939. godine. U konkretnoj je tvornici zapošljavao Židove. U početku su oni za njega bili samo jeftina radna snaga. Ipak kroz vrijeme počeo je uviđati brutalnost nacističkog režima i pokušao je zaštiti svoje radnike, koristeći pri tome veze i podmićivanja kako bi Židovi iz njegove tvornice preživjeli i živjeli u boljim uvjetima od ostalih.
U noći s 13. na 14. ožujka 1943. zbila se konačna likvidacija geta u Krakovu. Transport Židova iz geta počeo je još krajem svibnja 1942. Stanovnici geta su postupno prevoženi u radni logor Płaszów, ali i logore smrti Belzec i Auschwitz-Birkenau. Završni čin likvidacije Židovi iz Schindlerove tvornice preživjeli su tako što im je on omogućio da ostanu u tvornici cijelu noć. Na ulicama Krakova tada je ubijeno 2000 Židova.
Tvornica kao podlogor
Kad je geto likvidiran, Schindler je uspio uvjeriti nacističke dužnosnike da se njegovi radnici prebace u radni logor Płaszów, a ne u logore za istrebljenje. Nakon toga se pobrinuo da ostanu i dalje pod njegovom paskom, a otišao je tako daleko da je osnovao podlogor na tlu svoje tvornice jer je uvjerio naciste da radnici gube na produktivnost zbog putovanja iz logora Płaszów na mjesto rada. Kako bi dodatno to opravdao otvorio je u sklopu tvornice i odjel za proizvodnju oružja. Kasnije kada je odlučeno da se svi Židovi iz Płaszówa, a onda i njegove tvornice, transportiraju u Auschwitz uspio ih je opet podmićivanjem zadržati i uz veliki osobni rizik prebaciti na područje tadašnje Čehoslovačke. Tako je spasio oko 1200 Židova.
Film “Schindlerova lista” tematizira upravo likvidaciju geta u Krakovu, a snimljen je dobrim dijelom na originalnim lokacijama u Poljskoj. Detalj poput ovog zida koji je okruživao geto pokazuje kako su nacisti nastojali slomiti svaki tračak nade onima koji su se tu našli.
Piše: Sonja Kirchhoffer
