Novinarka koja je previše toga znala o ubojstvu J. F. Kennedyja

Dorothy Kilgallen. Fotografija: The Everett Collection (New York Post).

Novinari koji se bave osjetljivim pitanjima poput politike, gospodarstva i drugih “kliskih” tema znaju koliko novinarstvo može biti opasan posao. U ovom članku ćemo donijeti priču o slavnoj TV zvijezdi Dorothy Kilgallen te istražiti zašto se njezina smrt danas sve više smatra ubojstvom.

Kažu da je bila moćnija od Oprah Winfrey

Dorothy Mae Kilgallen bila je novinarka koja je radila istovremeno za razne vrste medija te je sredinom prošlog stoljeća zaradila status slavne osobe, zbog čega je čak dobila i svoju zvijezdu na holivudskoj Stazi slavnih. Oni koji su proučavali njezino vrijeme kažu da je bila moćnija i od primjerice današnje Oprah Winfrey. Kao kći novinara krenula je očevim stopama i s novinarskim poslom se počela baviti još prije 18. rođendana. Javnost ju je najviše zapamtila kao novinarku lakih tema, no zapravo se bavila vrlo raznim temama poput politike i organiziranog kriminala. Kažu da je pokrivala sve velike slučajeve i da je bila jedna od najboljih istraživačkih novinarki svog vremena. Imala je oštar intelekt te je o svemu imala svoje mišljenje koje je uvijek bilo argumentirano.

Sumnjiva smrt

U trenutku smrti istraživala je ubojstvo predsjednika Kennedyja. Upravo je to potaknulo pitanje je li njezina smrt zapravo ubojstvo. Umrla je 8. studenog 1965. godine. Svoj zadnji dan je provela na uobičajen način. Radila je na snimanju popularne TV igre What’s My Line?, a nakon toga je otišla u bar hotela Regency gdje se našla s jednim novinarom na piću. Poslije toga je krenula kući. Njezin je suprug, inače poznati glumac i producent na Broadwayu, Richard Kollmar mlađi, rekao da je po dolasku kući bila dobre volje, ali da se brzo povukla na počinak. Ujutro su je mrtvu našle njezina frizerka i služavka. Istragu o njezinoj smrti je preuzeo biro koji je, sudeći prema novim spoznajama, bio pod kontrolom mafije. Nakon toga je provedena brza obdukcija koja je pokazala da je umrla od predoziranja kombinacijom barbiturata i alkohola. Kada je nađena u spavaonici u njoj je gorjelo svijetlo, a ona je bila našminkana i imala je još uvijek cvijet u kosi. Ako se spremala za spavanje i posezala za tabletama kako bi što prije zaspala znači da je trebala ugasiti svijetlo i biti spremna za postelju, a onda i skinuti šminku prije spavanja.


Prijateljstvo sa Sinatrom

Njezina plaća je u današnjem novcu dosezala milijun dolara na godišnjoj razini. Kao pripadnica društvene kreme u svom je domu redovito priređivala raskošne zabave na koje su dolazile slavne osobe. U 40-im prošlog stoljeća mogla se vidjeti često u društvu s Frankom Sinatrom, no kada je kasnije u 50-ima ovo poznanstvo iskoristila kako bi napisala seriju članaka pod nazivom “Prava priča o Franku Sinatri”, a u kojima je razotkrila njegove brojne romanse, prijateljstvo je puklo po svim šavovima. On ju je nakon toga uglavnom vrijeđao po medijima i to ponajprije zbijajući šale na račun njenog izgleda, pa ju je tako nazvao “čudom bez brade”, a čak ju je usporedio s vjevericom.

Kritika suđenja neurokirurgu Sheppardu

Dorothy je ostala zapamćena kao jedna od novinarki koja je pratila suđenje neurokirurgu Samuelu Sheppardu, a koji je optužen za ubojstvo trudne supruge 1954. u obiteljskoj kući u Bay Villageu u predgrađu Clevelanda. Nakon što je proglašen krivim kritizirala je tu odluku i ustvrdila da je u suđenju bilo puno propusta. Kasnije je presuda poništena, a na to je dobrim dijelom utjecala upravo Dorothy Kilgallen koja je prozvala u međuvremenu preminulog sudca za pristranost od samog početka sudskog procesa.

Zašto se toliko posvetila slučaju ubijenog predsjednika Kennedyja?

Dorothy je bila majka troje djece, a svojevremeno je posjetila Bijelu kuću sa sinom. Tom je prigodom sam predsjednik izdvojio vrijeme kako bi s njima popričao te se posebno posvetio dječaku. To ju se dojmilo pa je nakon njegova ubojstva ovaj slučaj shvatila osobno. Ustvrdila je da je više nego smiješan zaključak komisije koja je istraživala predsjednikovu smrt i ustvrdila da je Lee Harvey Oswald djelovao sam. Nakon toga je počela samostalno istraživati predsjednikovo ubojstvo, kao i intervjuirati ključne ljude. Navodno je najavila da će otkriti tko stoji iza ovog atentata. Mark Shawn koji je radio kao pravni analitičar za CNN, ESPN i USA Today je objavio o knjigu o ovoj slavnoj novinarski 2016. pod nazivom Novinarka koja je znala previše” (The Reporter Who Knew Too Much). On je tijekom rada na slučaju došao do javnosti nepoznate građe. Uočio je da postoje neke nelogičnosti u izvješćima pa je tako u njenom tijelu nađeno više različitih barbiturata, a ne samo onaj koji joj je pripisao njezin liječnik. Moguće je da su joj barbiturati stavljeni u piće još u baru hotela. Ona je napisala više članaka na temu atentata na JFK-a. Dana 23. veljače 1964. objavila je članak u New York Journal –American, u kojem je prenijela svoj razgovor s Jackom Rubyjem, a koji je ubio Leeja Oswalda. Bio je to jedini njegov intervju. Ova je objava uznemirila FBI osobito Edgara Hoovera, pa je od tada bila pod njihovom prismotrom.

Baš kao Marilyn

Upravo je ona prva pisala o aferi Johna Kennedyja i Marilyn Monroe. Članak joj je objavljen 3. 8. 1962. , a dva dana kasnije Monroe je bila mrtva, te je navodno umrla od predoziranja, što je Dorothy odmah dovela u pitanje. Ono što je još intrigantnije što je i sama završila poput Marilyn samo tri godine kasnije. Kod obje žene koje su umrle navodno zbog predoziranja svijetlo je gorjelo u spavaonicama. Moguće da je to bila neka vrst potpisa ubojice ili pak prije nemara. Ona je vjerovala da je šef mafije u Louisiani Carlos Marcello imao svoje prste u ubojstvu Kennedyja pa je planirala sve podrobno istražiti.

Njezina frizerka, koja joj je bila i prijateljica, je izjavila da se pred smrt bojala za svoj život i život svoje obitelji zbog onoga što je znala. Navodno je kupila pištolj i promijenila oporuku. Uz to nađena je kako spava u sobi u kojoj nikada nije spavala, a čitavo je poprište zločina djelovalo kao jedna scenografija. Nakon što je umrla njen dosje s podacima o atentatu na predsjednika je nestao i do danas nije nađen.

Sam Ernest Hemingway ju je proglasio najboljom ženskom spisateljicom onog vremena dok ju je New York Post nazvao najmoćnijim ženskim glasom Sjedinjenih Država. Koliko je građa koju je Shawn našao uznemirujuća pokazuje i činjenica da je zatražio od tamošnjih organa pravosuđa novu istragu o njezinoj smrti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari