Oni koji žive u Zagrebu zasigurno znaju za Koturašku ulicu u gradskoj četvrti Trnje. Ona se smjestila u blizini Savske ceste koja je jedna od žila kucavica današnjeg grada, a s obzirom na položaj u širem centru gotovo da nema Zagrepčana koji za ovu ulicu nije čuo.
Što znači kotur?
Jeste li se ikada zapitali kako je Koturuška ulica dobila ime? Ime je dobila po koturu, a ova je riječ danas gotovo potpuno nestala iz svakodnevne upotrebe. Ona označava kolut, a u nekadašnje vrijeme tom su se riječi označavali bicikli. U osnovi Koturaška ulica ima isto značenje kao i da je nazovemo biciklističkom. Vjerojatno se pitate zašto je uopće nazvana ovim imenom. Ponajprije zato, kako kaže naš slavni znanstvenik i književnik Pavao Pavličić, jer se ovdje nekada nalazila jedna od nekoliko gradskih biciklističkih staza. One su izgrađene krajem 19. stoljeća. Prvi bicikl na zagrebačkim ulicama pojavio se 1867. godine. Tu je stigao ni manje ni više nego iz Pariza. Kupio ga je imućni trgovac Ladislav Beluš koji je zasigurno svojim prometalom budio zavist u svojih sugrađana.
Twain oduševljen biciklima
Bicikli su u drugoj polovici 19. stoljeća postali iznimno popularni. Čuveni književnik Mark Twain u svojim je već ozbiljnijim godinama upustio se u pustolovinu učenja vožnje biciklom. Bio je oduševljen biciklima i svojevremeno je preporučio svojim čitateljima: “Nabavite bicikl. Nećete požaliti – ako preživite”. On je naravno preživio. Twainova izjava izvučena iz konteksta danas zvuči pomalo smiješno, no u tom trenutku bicikli su bili zadnja riječ tehnike.
Igračka bogatih – kostolomac
Među ranim biciklima posebno se ističe onaj nazvan kostolomac, a koji se pojavio u 60-im godinama 19. stoljeća. Bio je to bicikl u kojem su pedale bile izravno povezane s prednjim kotačem, a bio je konstruiran od velikog prednjeg i manjeg stražnjeg kotača. Ovaj se bicikl pojavio u Francuskoj, a u to vrijeme je bio toliko skup da ste za njega, kažu, trebali izdvojiti nekoliko prosječnih plaća. U svakom slučaju bio je to luksuz koji si je rijetki tko mogao priuštiti. Početkom 20. stoljeća s daljnjim razvojem tehnologije i pojavom automobila bicikli postaju dostupni siromašnima, a ujedno nezanimljivi bogatima.
Ovaj je kostolomac bio težak i neudoban, a tome su doprinosili i kotači bez guma. Oni koji su ga vozili kažu da je od neudobnosti veći problem ovdje bio uspinjanje i silaženje s bicikla. Kako su stari bicikli bili najvećim dijelom od kovanog željeza kasnije su korišteni za izradu oružja tijekom Prvog svjetskog rata, pa ih se malo sačuvalo do današnjih dana. Upravo zbog toga kada se pojavi koji raritetni primjerak ovog kostolomca, cijena mu može dosegnuti i nekoliko tisuća dolara.
Piše: Sonja Kirchhoffer
