Kriminalističko-arheološka istraga o Ötziju doživjela dramatičan zaokret

Ledeni Čovjek. Fotografija: Ötzi - the Iceman / South Tyrol Museum of Archaeology (Facebook).

Otkriće Ledenog Čovjeka, koji je danas poznat i kao Ötzi, bilo je prava senzacija u ranim 90-ih godinama prošlog stoljeća. Njega su našli njemački turisti u Alpama, u blizini talijansko-austrijske granice. Pokazalo se da je tijelo Ötzija staro otprilike 5300 godina. Od prve analize tijela bilo je jasno da je Ötzi prije smrti sudjelovao u sukobu jer su mu na tijelu evidentirane ozljede. No priča o njemu je prvo završila sa zaključkom da je pobjegao napadačima i skrio se u jarugu u kojoj je i umro od pothlađivanja. Nešto kasnije došlo je do korekcija jer mu je tijelo u međuvremenu podvrgnuto CT skeniranju, a koje je pokazao da je Ötzi zapravo mučki ubijen s leđa. Tako je ova arheološka priča dobila svoj puni kriminalistički predznak.

Novi momenti u kriminalističkoj istrazi

Nova studija o Ötziju je dovela u pitanje poprište zločina i godišnje doba u kojem se on dogodio. Do sada se smatralo da je mumificirani Ötzi koji je dobio ime prema mjestu nazala, a to su Ötztalske Alpe umro u kasno ljeto ili jesen. Međutim nova studija dovodi u pitanje godišnje doba u kojem se zbio zločin, kao i poprište njegova događanja. Godišnje doba i poprište zločina su se pokazali međuovisnim u donošenju novih zaključaka. Tako se sada poprište zločina smješta iznad same planinske jaruge dakle na višoj nadmorskoj visini od mjesta originalnog nalaza tijela. Naravno, pitate se kako je njegovo tijelo stiglo do jaruge. Znanstvenici kažu prirodnim procesima otapanja i zaleđivanja. Analiza tijela je pokazala da tzv. Ötzi umro u vrijeme kada je ovo područje bilo pod dubokim snijegom znači u proljeće ili rano ljeto i u tom trenutku njegovo tijelo nije moglo završiti na dnu ove jaruge gdje je kasnije pronađeno.

Imaju li novi zaključci realnu osnovu?

Vjerojatno se pitate kako su znanstvenici došli do ovih zaključaka i imaju li oni kakva čvršća uporišta. Arheolog Lars Pilø koji ujedno glavni autor nove studije, i koji se primarno bavi arheologijom ledenjaka, navodi da analiza ostataka hrane u Ötzijevom probavnom traktu upućuje na smrt koja se dogodila ranije nego što se to do sada činilo. Upravo je to promijenilo i lokaciju zločina. Prema novoj rekonstrukciji Ötzijevo tijelo je nakon smrti ležalo na snijegu, a da se to dogodilo u jesen tome ne bi bilo tako. Ovako se tijelo prirodno osušilo smrzavanjem. Kada su se snijeg i led otopili tijelo je skliznulo u jarak, gdje je ostalo ležati sve do nedavno. To se moglo dogoditi u jednoj sezoni ili pak više njih. Takvom putovanju tijela idu u prilog i brojne razbacane stvari. Ötzijevo tijelo nije kako se mislilo nekim čudom sačuvano već je očuvano zahvaljujući kombinaciji raznih prirodnih čimbenika poput vjetra, niskih temperatura, i okoliša na visokoj nadmorskoj visini pri čemu kraći povremeni periodi izloženosti okolišnim čimbenicima nisu rezultirali automatskim uništavanjem tijela. Nad Ötzijem se stvorio, kažu, tanki sloj leda koji se topio tijekom kraćih toplijih razdoblja. Što znači da njegovo tijelo nije bilo zatvoreno u nekoj vrsti ledene kapsule, kako se to obično misli. Danas se o Ötzijevim ostacima pažljivo brinu istraživači u Muzeju arheologije Južnog Tirola u Bolzanu u Italiji, gdje se ono u kontroliranim hladnim uvjetima čuva i vlaži u određeno vrijeme.


Prema novoj studiji i oštećenja Ötzijeve opreme poput ruksaka, tobolca i strijela posljedica su, također, prirodnih procesa, a ne borbe. Ovi zaključci upućuju da njegov pronalazak nije posljedica nekog posebnog spleta okolnosti i da ćemo vjerojatno kad-tad naletjeti na novi sličan, možda još intrigantniji nalaz.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari