Pojava šećera donijela je veliko zadovoljstvo eliti i novu vrstu užitka, ali i nešto što nije ugodno – probleme sa zdravljem. Šećer se u Engleskoj pojavio u vrijeme vladavine dinastije Tudor koja je zemljom vladala od druge polovice 15. do početka 17. stoljeća.
Stanje zuba povezano s bogatstvom
U Englesku je šećer pristizao s područja Istočne i Zapadne Indije kao i sjeverne Afrike. Kako je bio izuzetno skup mogli su ga si priuštiti samo bogati, ali u punom smislu te riječi. Što ste bili bogatiji to ste imali gore zube. Šećer je uzrokovao rapidno propadanje zuba, a zbog toga se brzo iskristaliziralo mišljenje da je stanje zuba usko povezano s bogatstvom. Ukoliko ste se željeli pokazati imućnijim nego ste to bili trebali ste samo malo prebojati zube u smeđe ili pak dramatično crne tonove, ovisno o učinku kojega ste htjeli postići.
Kraljica Elizabeta I. zube prala šećernom pastom
Velika obožavateljica šećera bila je engleska kraljica Elizabeta I. koja je imala crne zube jer je šećer konzumirala u velikim količinama i u raznim varijantama. Tako ga je jela u obliku složenih slastica koje su mogle izgledati kako je kraljica poželjela pa su tako često imitirale i slana jela. Jela je i glazirano voće, a kažu da je obožavala marcipan. No najstrašnije od svega je to što je zube prala šećernom pasom. U ono vrijeme nije bilo četkica za zube, a u tu svrhu se koristila dotrajala odjeća koja se derala u komade. Veći komadi su služili za čišćenje kućanstva, a manji za pranje tijela i zuba.
Francuski veleposlanik André Hurault je kraljicu susreo kada su joj bile 64-i godine te je pri tome zabilježio je da su joj zubi “vrlo žuti i nejednaki”. Samo godinu dana kasnije Paul Hentzner, jedan očito ugledni njemački putnik, je spomenuo njezina mala usta i crne zube.
Požrtvovan londonski biskup
Kraljica Elizabeta patila je zbog svoje ljubavi prema šećeru od stalne zubobolje i izgubila je više zuba. Zbog njihova ispadanja strani su se veleposlanici počeli žalili da kraljicu ništa ne razumiju. Kada je jednom prigodom odbila izvaditi zub londonski se biskup odlučio za nestandardnu taktiku uvjeravanja – tako što je dozvolio da mu se izvadi zub. Nakon toga kraljica je pristala, ali su je zubobolje nastavile pratile do kraja života. Kažu da je imala opaku narav, pa ako ste ju naljutili mogli ste očekivati da će vas s nečim pogoditi, pa čak i pljunuti.
Kasnije su povjesničari ove napade bijesa povezali s iznenadnim padom šećera u krvi. Jesu li vezu između slatkog i njezinog raspoloženja uočili Elizabetini podaci teško je reći, ali pretpostavljamo da su polazili od premise da slatko ne može škoditi na putu do kraljičina srca, pa i onda kada je bijesna.
Piše: Sonja Kirchhoffer
