Kako je nezaposleni stolar postao vatrogasac? Nesvakidašnjim akrobacijama na samom križu zagrebačke katedrale

Fotografija: Josip Kokalj

Zapošljavanje je često nemoguća misija ako ste bez iskustva ili odgovarajućih poznanstava. Traženje posla može vas dovesti do stanja dubokog očaja, a to mogu razumjeti samo oni koji su to prošli. Očaj ljude tjera na nesvakidašnje korake. Možda se sjećate slučaja iz 2013. kada je Adam Pacitti u potrazi za poslom posegnuo za reklamnim panoom u Londonu. Bilo je to inovativno i Adam je postigao uspjeh. No ljudi su i prije tražili poslove na inovativne načine. Danas ćemo se vratiti u 1932. godinu, i zaviriti na zagrebački Kaptol.

Matija više nije mogao čekati

Dana 6. travnja 1932. nezaposleni Matija Juričić, koji je u Zagreb stigao iz Pule, odlučio je da više ne može živjeti u agoniji iščekivanja, pa ili će pronaći posao ili mu je bolje da ga doslovno nema. U tom je trenutku imao dvadeset i šest godina, a po struci je bio stolar. Odlučio je otići na katedralu i isprobati sreću. U džepu je imao dva dinara koliko mu je bilo potrebno da dođe do prve galerije u tornju zagrebačke katedrale. U prijepodnevnim satima negdje oko 10 ušao je u dizalo, kojim je stigao do prve galerije, a zatim je stubama krenuo prema prema drugoj galeriji. Tamo je pak kroz prozor galerije izašao na pročelje katedrale. Sudeći prema informacijama iz zagrebačkih novina “Večer”, neka je domaćica u to vrijeme išla na tržnicu ili se pak vraćala s tržnice, a kada je podigla pogled prema katedrali ugledala je nesvakidašnji prizor zbog čega je glasno kriknula: “Čovjek na križu!” Naravno nakon toga okupala se hrpa znatiželjnika oko katedrale. Matija ne samo da se uspeo do križa već je tamo počeo izvoditi i akrobacije, a kažu da je između ostalog i stajao na glavi. Nakon 10-ak minuta akrobacija se povukao, a kasnije je to povlačenje objasnio jakim vjetrom, te je izjavio da bi inače tamo  “ostao do dva sata popodne”.

“Bilo je očito da ne pati od vrtoglavice”

Matija nije bio prvi koji se verao po tornjevima, samo je jedan od rijetkih koji je to penjanje preživio. Nakon svoje točke naš se akrobat uz gromoglasan plijesan vratio u katedralu gdje ga je dočekala, a tko drugi nego policija. Htio ili ne morao im je reći što je tu tražio, pa se tako saznalo da je bio šest mjeseci bez posla kada je zapao u stanje očaja. Uz to silno je želio promijeniti struku i postati vatrogasac. Miroslav Šašić u svojoj knjizi “Iz zagrebačke prošlosti” je zabilježio da je tada šef policije Bedeković pozvao vatrogasno zapovjedništvo grada rekavši im za mladića koji “očito ne pati od vrtoglavice i velikih visina i koji bi sigurno bio dobar vatrogasac”. Naravno pogađate dobio je posao i nadimak koji ga je pratio kroz život, te su ga od tada zvali Katedralec. Na ovom je poslu proveo punih 36 godina.


Pod nebeskom kapom dakle ništa novo. Do posla se uvijek teško dolazilo, barem onoga koji je bio vrijedan dužeg zadržavanja, a pogotovo ako ste u njegovom traženju bili ili jeste usamljeni. Tražite li posao budite inovativni i prilagodite svoju molbu vrsti posla, ali ipak stavite sigurnost na prvo mjesto.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari