Dugokose žene viktorijanskog razdoblja i efekt vukodlaka

Fotografija: Rare Historical Photos

Živimo u svijetu koji nikada prije nije bio u tolikoj mjeri opterećen izgledom, a u njemu važnu ulogu ima i kosa. Ona bi prema modnim diktatima trebala biti sjajna, gusta, čvrsta, a ako nije takva onda je potrebno nešto po tom pitanju i učiniti, kako bi se kosa oporavila i izgledala kako to već razni modni časopisi i portali predlažu. Naravno za to je potrebno izdvojiti nešto novca. Mi se danas nećemo baviti suvremenom opsesijom kosom već ćemo se vratiti u viktorijansko razdoblje. Vjerojatno ste već čuli da se žene u 19. stoljeću nisu nikada šišale, a naš je današnji zadatak provjeriti je li tome doista bilo tako.

Izrazito duga kosa samo za bogate dame

Prosurfate li Internetom naći ćete gomilu manje-više istih članaka u kojima se izričito tvrdi da žene tog doba nisu nikada posezale za škarama, a ti su navodi potkrijepljeni s nekoliko desetaka fotografija nekoliko neošišanih žena. Istina je da se nekada preferirala duga kosa, koja je bila simbol ženstvenosti i ljepote, no kosa je bila i simbol društvenog statusa. Izrazito dugu kosu mogle su si priuštiti samo bogate dame. O toj se kosi trebalo brinuti, a bogate žene su tu brigu prepuštale svojim sluškinjama. Savjeti iz onog vremena primjerice iz knjige “Ugly Girl Papers” koja je objavljena 1874. godine, pokazuju da se podrezivanje kose smatralo potrebnim i  da ga je trebalo prakticirati jednom mjesečno, kako bi se uklonili ispucani vrhovi. U nekim se navodima čitateljice savjetuju da umjesto škara za skraćivanje kose mogu upotrijebiti i  plamen svijeće.

Viktorijanski muškarci “padali” na jako dugu kosu

U to doba bilo je rašireno vjerovanje da kosa u sebi sadrži neki fluid koji joj daje sjaj. Kako bi se on zadržao u kosi, nije bilo zgorega kosici pjevati. Dakle ako imate taj problem, ovo je svakako jeftinije rješenje od kupnje nekog preparata, jer u slučaju da ovaj princip nije djelotvoran samo ćete izgubiti “dobar glas”, naravno ukoliko, vam pjevanje ne ide od ruke. Žene su definitivno nosile dugu kosu, no koliko je ona bila duga vjerojatno je bila stvar i osobnih preferenci, ali je jasno da se kosa podrezivala. Kazuje se i da su viktorijanski muškarci “padali” na žene s jako dugom kosom. Ova privlačnost imala je dva lica, pa su s jedne strane bili muškarci od kojih su neki, kao i danas, imali fetiš na kosu, a s druge one racionalnije – kosa je značila da je žena dobro situirana, zbog čega je privlačnost kose tako dobivala jednu sasvim osebujnu notu.


Fotografija: Rare Historical Photos.

One žene koje su imale slabu kosu koristile su već tada svojevrsne umetke kako bi im kosa dobila na volumenu. Prema viktorijanskim pravilima kosu je žena mogla raspustiti u svojoj spavaonici, a u takvom izdanju poželjno je bilo da ju vidi samo uski krug ljudi iz obitelji i posluge.  Nekada su se žene znale fotografirati s tako raspuštenom kosom jer je to mogao biti i svojevrsni način promidžbe kako bi si lakše našle muža, kao i posljedica jednostavne želje da imaju svoju fotografiju iz razdoblja mladosti s raspuštenom kosom kao simbolom ženstvenosti i statusa. Djevojčice su do svoje 15-te ili 16-te godine, mogle nositi raspuštenu kosu, a nakon toga su je morale skupljati i raditi određene frizure primjerene svojoj dobi i statusu.

Duga kosa prava gnjavaža

Duga kosa je, neovisno o svojoj dužini do poda ili samo stražnjice, bila prava gnjavaža jer se morala redovito uplitati u komplicirane frizure, uz to ju je trebalo redovito prati. Kako je higijena društva u globalu bila loša, vrlo lako su se mogle pokupiti uši, što je tek bio pravi horor.

U nekim se viktorijanskim časopisima navodi da se kosa podrezuje u skladu s mjesečevim mijenama, pa se preporučivalo da se to čini u vrijeme prve mjesečeve četvrti.  U toj fazi rasta Mjeseca vjerovalo se da kosa neće izgubiti na duljini, a podrezivanjem će se ukloniti samo oštećeni dijelovi kose. Ovako se stajalište zna zlurado nazivati i “efektom vukodlaka”.

I danas su žene pod utjecajem modnih diktata sklone raznim eksperimentima, pa u frizerskim salonima provode sate i sate, ne samo kako bi se šišale već i primjerice promijenile boju kose. Duga kosa više svakako nije pokazatelj imućnosti, odnosno ne služi kao vodič u procjenjivanju nečije “težine”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari