Bliži nam se Noć vještica, a koja obično samim svojim imenom asocira na vještice koje lete na metlama. Teško bi bilo zamislite vješticu bez metle. Postavlja se pitanje bi li pojava vještice koja hoda ili trči umjesto da leti na metli, bila dovoljno upečatljiva. Vjerojatno ne bi. No, ovdje se možemo zapitati kako je uopće došlo do povezivanja između vještica i metle.
Žene najčešće s metlom u rukama
Najdominantnija je teorija koja kaže da je ove veza posljedica tradicionalne povezanosti žene s kućnim poslovima. U davnim vremena prije usisavača ili današnjih sve učestalijih usisavača robota žene su spremale s metlom u rukama. Ovakva povezanost s metlama je zabilježena još u Novom zavjetu u prvim stoljećima naše ere. U vrijeme kada su počeli progoni vještica one su se automatski povezale s metlama kao standardnim oruđem kojim su se najčešće služile, barem one iz nižih društvenih slojeva.
Prva vještica koja je priznala da je jahala na metli – bila je muškarac
Zanimljivo je da prva vještica koja je jahala na metli zapravo bila vještac. On je bio poglavar samostana reda Sv. Augustina Guillaume Edelin iz općine Saint-Germain-en– Lay na sjeveru Francuske. Zamjerio se Crkvi jer je kritizirao ondašnju politiku prema kojoj je bilo gotovo pa uobičajeno da se žene optužuju za potpisivanje ugovora s vragom i da u skladu s takvim ugovorom standardno lete na metli. Zbog svojih gledišta uhićen je 1453. godine. Nakon uhićenja je naravno podvrgnut dobrom starom mučenju koje uvijek donesi rezultate, pa je tako i sam Guillaume priznao ono što inače nikada ne bi – da je i jahao na metli. Budući da je ipak bio muškarac i to visokog položaja on se pokajao i nije ubijen, ali je kraj svog života dočekao u zatočeništvu.
Prvi poznati prikazi vještica na metlama
Samo nekoliko godina prije uhićenja ovog doktora teologije nastale su prve danas poznate ilustracije na kojima su prikazane vještice koje jašu na metlama. Doduše jedna jaše na metli, a druga na štapu. Riječ je o ilustracijama poznatog djela u stihovima nazvanog “U obranu čestitih dama” francuskog pjesnika Martina Le Franca. Obje žene su prikazane u standardnoj srednjovjekovnoj odjeći, a kako nose marame identificirane su kao valdežanke, odnosno članice kršćanske sekte koja je zagovarala povratak izvornim kršćanskim vrijednostima. Sekta je osnovana još u 12. stoljeću, no vrlo brzo ju je Crkva proglasila heretičkom skupinom, a jedan od razloga za takvo izopćenje ležao je ne samo u povratku vrijednostima siromaštva i poniznosti već i u tome što su žene mogle u crkvenoj hijerarhiji napredovati i postati svećenice.
Metla nije bila samo prijevozno sredstvo
S vremenom se ustalio vjerovanje da je vješticama dimnjak neka vrsta garaže kroz koji izlaze i ulaze u kuću. No, uloga metle nije bila samo vezana uz letenje odnosno prevoženje vještica od točke A do točke B, već i sredstvo putem kojega su one u sebe unosile čarobne tvari. Ova halucinogena sredstva vještice nisu pile ili jele jer bi to izazvalo gomilu probavnih problema pa su posezale za njihovim unošenjem kroz kožu, bilo ispod pazuha, ili kroz genitalije i tu je zapravo metla imala važnu ulogu. Tako je držak metle dobio i značenje svojevrsnog uda s kojim su vještice općile kako bi zadobile čarobne moći.
Iako su progoni vještica daleko iza nas, imidž vještice koja leti na metli i dalje egzistira, možda će je u budućnosti zamijeniti prikazi vještica na usisivačima ili nekim drugim čudima tehnike. Kako će one biti vizualizirane u budućnosti vidjet će generacije koje dolaze, a nama ostaje da se poigravamo s nagađanjem kako će to možda izgledati.
Piše: Sonja Kirchhoffer
