Nemoguća misija CIA-e: Pretvorba kućne mačke u tajnog agenta!

Činjenica je da svi griješimo, no isto tako je istina da neki griješe više od drugih. Po svojim skupim i ujedno brojnim greškama poznata je američka vladina obavještajna agencija, poznatija kao CIA. Uvid u neke od grešaka spomenute organizacije dalo je nedavno skidanje oznaka tajnosti sa starijih CIA-inih dokumenta iz vremena Hladnog rata. Dokumente je na uvid zatražio Jeffrey Richelson, suradnik u arhivu nacionalne sigurnosti u Washingtonu. Naravno, nije sve tako crno kakvim se može činiti na prvu. Jasno je da su agenti ove poznate organizacije stvorili i niz čuda poput satelita i špijunskih zrakoplova, no ovdje ćemo se pozabavio jednim od većih i skupljih neuspjeha u povijesti ove organizacije.

“Maca kiborg”

CIA je u 60-im prošlog stoljeća započela novu operaciju nazvanu “Akustična maca”, no bila je to skupa greška poznate agencije. Cilj operacije je bio naizgled jednostavan, trebalo je pretvoriti običnu kućnu mačku u tajnog agenta. Da je u pitanju pas cijela stvar bi imala smisla, naravno s odgovarajućim pasminama. Mi znamo da dobar dio naših redakcijskih četveronožaca ne bi bio zainteresiran za ovaj projekt. Opće je poznato da su mačke prilično samovoljne životinje koje rade ono što ih je volja, no unatoč tome znanstvenici su, kao i njihovi nadređeni smatrali da će eksperiment s mačkama polučiti uspjeh unatoč negativnim prognozama. Misao vodilja ovog projekta je bilo prisluškivanje razgovora iz Kremlja, u vrijeme vrhunca Hladnog rata. Mačke su trebale biti adekvatno opremljene odašiljačima i mikrofonima kako bi neprimjetno mogle “slušati” i snimati tajne razgovore. Vjerojatno ni vi ni mi ne bismo uložili ni 10 dolara u obuku mačke, no CIA je ipak bila “široke ruke” i uložila čak 10 milijuna američkih dolara u projekt, no u nekim izvorima je pribilježena i cifra od vrtoglavih 20 milijuna. Neki bi rekli 10 milijuna gore ili dolje manje bitno. Ovdje je bitno za istaknuti da je zapravo CIA trošila novac svojih poreznih obveznika, a ne novac iz svog džepa pa se u skladu s tim i ponašala.

Na što je utrošen novac?


Možda se ipak pitate pa pobogu u što je otišao novac s ovog projekta. Odgovor nije tako kompliciran. Trebalo je platiti razvoj opreme, a onda i ugradnju iste u same mačke. Oni koji imaju ljubimce, a koje vode veterinaru znaju da je to skup sport. Nakon što je završen razvoj opreme za špijuniranje, a na koji je otišlo ponajviše novca krenulo se na ugradnju i vađenje opreme. Oprema je pokrivala cijelo tijelo mačke u smislu da je sezala od glave do repa, bili su to različiti uređaji poput odašiljača i antena. Nakon višegodišnjeg eksperimentiranja s velikim brojem mačaka od kojih je dio u tom pokusu zasigurno stradao došao je i “dan D”. Bio je to prvi radni dan. Jedna je mačka iznesena iz zgrade i ostavljena u blizini dvojice muškaraca u parku. No, svojeglava maca koja se tamo trebala motati nije se dala nagovoriti da tu ostane pa je krenula natrag odakle je i došla.  Prema tvrdnji Victora Marchettija, pomoćnika rvnatelja CIA-je, ta je prva mačka stradala pod kotačima taksija kada se vraćala u zgradu iz koje je izašla, a prema drugoj tvrdnji se jednostavno odustalo od projekta. Ova potonja, čini nam se, manje vjerodostojna, a prema njoj su tobože mace kiborzi stavljene na stolove i oslobođene okova tehnologije nakon čega su nastavile živjeti normalan mačji život. Ovo zvuči predobro da bi bilo istinito i moguće da je ovo način da se umire strasti koje su se vjerojatno uzburkale u PETI, ako nigdje drugdje.

Naime, rezultat istraživanja koje je trajalo pet godina pokazao je da su se mačke udaljavale od cilja iz raznih razloga poput gladi, pri čemu se, također, u ovim eksperimentima nastojalo i toj nevolji doskočiti.  Projekt je prekinut, a danas se smatra jednim u nizu spektakularanih neuspjeha CIA-je. Za kraj možemo samo nadodati: RIP svim stradalim macama.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari