Putovanje kroz vrijeme je nešto što gotovo sve zaokuplja. Često puta želimo promijeniti tijek događaja, i teleportirati se u određeni trenutak i napraviti neke drugačije poteze koji bi onda doveli do drugačijeg slijeda događaja u našim životima. No, ukoliko bismo promijenili prošlost, naša sadašnjost bi bila promijenjena pa je pitanje u kakvu bi se sadašnjost vratili. Bi li ona bila bolja ili lošija od one u kojoj smo trenutno. No, sigurni smo da bi se većina odlučila na ovakvo kockanje. Danas ćemo pisati o jednoj zabavi koja je organizirana za putnike kroz vrijeme a domaćin je bio nitko drugo doli Stephen Hawking.
Raskošan prijem za “umorne putnike”
Jedan od najvećih umova 20. i početka 21. ovog stoljeća Stephen Hawking je bio zaokupljen pitanjem putovanja kroz vrijeme. Ne bi li eksperimentalno dokazao da je ono moguće odlučio je organizirati zabavu za putnike kroz vrijeme upravo na današnji dan 28. lipnja 2009. godine. Pripremio je raskošan prijem za okrijepu “umornih putnika” uz šampanjac i kanapee, ali kako je ipak bila riječ o zabavi u koju bi trebali svratiti putnici iz budućnosti jer oni iz prošlosti na nju nikako ne mogu doći, odlučio je ne slati pozivnice prije zabave jer ih potencijalni gosti ne mogu primiti.
No zato ih je poslao sutradan, i te će kopije preživjeti stotinama, a možda i tisućama godina, pod uvjetom da nas ne pogodi kakva kataklizma. Hawking je u svojoj pozivnici dao precizne GPS koordinate zabave. Hawking je čekao i čekao, ali nitko se nije pojavio. Sam Hawking je bio vidno razočaran ovom poražavajućom činjenicom, no ipak je izjavio iduće:
Možda će, jednog dana, netko u budućnosti pronaći pozivnicu i koristiti vremeplov za crvotočine da se vrati na moju zabavu dokazujući da će putovanje kroz vrijeme jednog dana biti moguće.
Putovanje kroz vrijeme vjerojatnije od postojanja Boga!
Veliki um Hawking smatrao je da je putovanje kroz vrijeme vjerojatnije od postojanja Boga. Tako je, u svojoj posljednjoj knjizi “Kratki odgovori na velika pitanja”, ustvrdio da prije Velikog praska nije bilo ničega čak ni Boga koji bi stvorio svemir. On je smatrao da je svemir nastao sam po sebi, i jedini Bog koji bi mogao postojati je onaj koji ne utječe na funkcioniranje svemira. Njegova ideja se temelji na M teoriji ili teoriji struna koja sugerira da svemir može sadržavati više od poznate četiri dimenzije prostora i vremena, a ona omogućava kombinaciju kvantne teorije i teorije relativnosti.
Discovery Channel je snimio Hawkingovu usamljenu zabavu. Kritičari njegovog daljnjeg vjerovanja u ovu mogućnost tvrde da ljudi u budućnosti hipotetički gledano nisu mogli ne čuti za njegovu zabavu, pa njihov ne dolazak samo potvrđuje nemogućnost putovanja kroz vrijeme. Hawkingova promišljanja temelje se dobrim dijelom na Einsteinovoj teoriji relativnosti, prema kojoj je moguće iskriviti prostor i vrijeme, što bi onda pojednostavljeno rečeno omogućilo putovanje kroz vrijeme. Putovanje kroz vrijeme bi trebale omogućiti crvotočine koje izgledaju kao tuneli koji omogućavaju kretanje od točke A do točke B.
Poljuljan drugi “zakon” termodinamike!
Skeptici koji su donedavno potpuno samouvjereno tvrdili da putovanje kroz vrijeme nije moguće, morali su dovesti svoje mišljenje pod znak pitanja jer je nedavno eksperimentalno ozbiljno poljuljan drugi zakon termodinamike prema kojem entropija svemira mora uvijek ostati ista ili se povećati. Prema ovom sada upitnom zakonu protokom vremena entropija svemira se povećala, no kada bi krenuli obrnutim smjerom to bi značilo zadiranje u zakonitosti svemira. Spomenuti eksperiment je proveden u međunarodnom aranžman 2019. godine, a njime je tim znanstvenika uspio na djelić sekunde na kvantnoj razini vratiti tri kvantna bita (elektrona) u prethodno prošlo stanje.
Većina suvremenih fizičara smatra da je putovanje kroz vrijeme moguće, no uz niz problema oko same veličine i stabilnosti crvotočina, najvećim problemom u realizaciji tog poduhvata smatra se osiguravanje ogromne količine energije koja je potrebna za takav poduhvat. Iako su sada već napravljeni veliki pomaci u kvantnoj fizici, upitno je, i još dugo će biti, hoće li ljudsko putovanje kroz vrijeme biti moguće.
Piše: Sonja Kirchhoffer
