Na sam spomen grofa Drakule većina ljudi pomisli na vampire i dugačke očnjake koji prodiru u vratnu žilu nesretne djevice i ostale prizore poznate iz narodnih predaja, ali i iz mnogobrojnih holivudskih filmova vampirske tematike. Međutim, malo ljudi zna srednjovjekovnu pozadinu istočnoeuropskog folklora.
Dodatno zbunjuje engleski pisac Bram Stoker svojim romanom Drakula(1889.) u kojem, spojivši rumunjskog plemića iz 15. stoljeća s mitološkim bićem – vampirom, otvara novi pravac u književnosti i općenito umjetnosti – tzv. gotički pravac. Stoga treba raščlaniti povijesnu osobu od mitološkog vampira u ljudskome ruhu.
Krvolok Drakula bio je stvarna osoba
Drakula je zapravo bio autentični vlaški knez iz 15. stoljeća, često spominjan u tadašnjim njemačkim, slovenskim i turskim dokumentima i narodnim pričama strave kao strašan, svirep i, možda, psihički poremećen vladar. Najpoznatiji je po količini krvi koju je prolijevao ne birajući žrtve. Ne samo krvi nevjernih Turaka, već i krvi Nijemaca, Mađara, pa čak i svojih sunarodnjaka Rumunja. Njegov genijalno-psihopatski duh razradio je sve vrste mučenja, fizičkog i duševnog, a njegov najčešći način izvršavanja smrtne kazne bio je povod njegovu nadimku Tepeš, što u doslovnom prijevodu znači nabijač na kolac.
Samo ime Drakulazahtijeva posebno objašnjenje. Naime, i otac i sin kršteni su imenom Vlad. Imena Drakul (Vlad II.) i Drakula (u nekim rukopisima Drakule) zapravo su nadimci, i to nadimci dvostrukoga značenja: Drakulje značio vrag(đavao), što na današnjem rumunjskom jeziku znači zmaj. Godine 1431. sveti rimski car Žigmund Luksemburški uveo je Vlada II. u Red zmajskih vitezova (lat. Societas Draconistrarum), poluredovničku-poluvojničku organizaciju posvećenu borbi protiv turskih nevjernika.
Od toga potječe Drakul značenja zmaj. Moguće je i da su neobrazovani i praznovjerni seljaci, vidjevši Vlada II. kako nosi zastavu sa simbolom zmaja, to objasnili kao znak da se njihov vladar udružio sa samim vragom.
Što se tiče sina (Vlad III.), poznato je da je imao dva nadimka. Naime, sam je sebi pridodao nadimak Cepeš (Tepeš) čije je značenje već objašnjeno, a poznat je i po nadimku Drakula, po umanjenici koja znači zmajev sin ili đavolji sin. Drakula je rođen 1431. godine. Njegova se rodna kuća može raspoznati po maloj ploči postavljenoj na ulazu u tipičnu njemačku građansku kuću iz 15. stoljeća. Koliko je poznato, Vlad III. ondje je živio do svoje četvrte godine, dakle do 1435. godine.
Okrutnost je savladao u osmanskom zarobljeništvu
Sultan Murat postavio je 1444. godine zamku Drakuli II., želeći pritom osvojiti rumunjsku pokrajinu Vlašku, kao i ostatak Europe. Ne sluteći opasnost, Drakul je sa svojim sinovima Drakulom i mlađim Raduom prešao Dunav, no ubrzo je bio okovan željeznim lancima i odveden pred sultana koji ga je nepravedno optužio za izdaju. Drakul se, kako bi spasio živu glavu, obvezao ostaviti oba sina kao taoce. Dogovor je bio jasan: Drakul može vladati vlaškim prijestoljem sve dok politika njegove vladavine odgovara Turcima. U protivnome, njegovi će sinovi biti svirepo pogubljeni.
Drakula je bio osmanski zarobljenik do svoje 17. godine (do 1448.), dok je mlađi brat Radu ostao mnogo duže. Drakulu su u zatočeništvu naučili turski jezik kojim je ovladao kao materinjim, upoznali su ga sa zadovoljstvima harema (budući da uvjeti zatočeništva nisu bili previše strogi) i upotpunili njegovo obrazovanje bizantskim cinizmom. Osim toga, u zarobljeništvu je Vlad III. naučio sve metode zastrašivanja koje su ga proslavile kao vladara užasa.
Dvaput se vratio na prijestolje
Drakulov pregovor s Turcima nikako nije odgovarao Janku Hunyadiju. Naime, Hunyadi je Drakulovu očinsku namjeru spašavanja dvojice sinova iz osmanskog zarobljeništva protumačio kao opasno očijukanje s krivovjernicima. U prosincu 1447. Tepešev je otac Drakul ubijen iz zasjede (vjerojatno naređenjem Janka Hunyadija, tamiškoga župana, severinskoga bana, vojvode Erdelja, kapetana Beograda i regenta Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva) u močvari Balteni, pored jednog starog samostana koji i danas postoji.
Godinu kasnije (1448.), Vlad III. pod osmanskom zaštitom vraća vlast nad vlaškom pokrajinom kojom je do tada vladala promađarska dinastija Domešti (rum. Danesti), zaklinjući se pritom na krvavu osvetu Turcima i ostalim neprijateljima koji su sudjelovali u ubojstvu njegova oca. Međutim, ubrzo je zbačen s prijestolja te bježi u Moldaviju pod zaštitu Mađara. Zahvaljujući pomoći Mađara, 1456. će godine obnoviti vladavinu koja će potrajati šest godina (do 1462.). Poznato je da je u tom vremenu dao izgraditi zamak zvan Drakula, čije ruševine postoje i danas. Dvorac Drakula i dvorac Bran nisu iste građevine, premda su izgrađene po naređenju istoga vladara. Naime, dvorac Bran postojano se uzdiže i godišnje privlači milijune turista te služi kao zanimljiva turistička atrakcija. Međutim, Bran je Drakuli služio samo kao višemjesečno odmaralište. Od pravogzamka Drakule u kojemu je grof obitavao ostale su samo zaboravljene ruševine koje se nalaze na teško pristupačnom području.
Nakon Korvinova zatočeništva koje je trajalo punih 12 godina (1462. – 1474.), Vlad treći (i posljednji) put 1476. godine obnavlja svoju vladavinu, ali na samo dva mjeseca. Ovoga je puta neprijatelja bilo previše i ubijaju Tepeša. Pretpostavlja se da njegovi ostatci počivaju u samostanu koji se nalazi na jezeru Snagov u blizini Bukurešta.
