Velški korijeni kralja Artura

Kralj Artur, vlasnik mača Ekskalibur, vođa Vitezova Okruglog stola, legendarni borac za jedinstvo Britanije poznat je svim ljubiteljima srednjovjekovnih legendi. Iako je prema legendi živio u 6. stoljeću, popularna slika ovog drevnog junaka razvijala se više od tisuću godina, a najpoznatije priče o njemu i njegovim vitezovima, kao i mnogi elementi tih legendi (Okrugli stol, mač u kamenu, Sveti gral, Kamelot) potječu iz engleskih i francuskih viteških romana 12. i 13. stoljeća. Stoga naša predodžba o Arturu zapravo ima vrlo malo veze s izvornom legendom.

Izvorni je Artur, naime, bio vojskovođa Brita, romaniziranih Kelta koji su živjeli u rimskoj pokrajini Britaniji prije dolaska germanskih osvajača. Rimljani su pod pritiskom Velike seobe naroda početkom 5. st. povukli svoju vojsku i većinu uprave iz Britanije, ostavivši Brite da sami dalje gospodare svojom sudbinom. Uslijedilo je kratkotrajno razdoblje mira koje je naglo prekinuto dolaskom germanskih naroda Angla, Sasa i Juta na britansko tlo. Nastao je sukob tijekom kojeg su Germani potisnuli Brite na zapad, osvojivši gotovo čitavu bivšu rimsku pokrajinu Britaniju izuzev Walesa i Cornwalla (jugozapadni dio današnje Engleske). Prema legendi, ove je krajeve uspješno obranio vojskovođa zvan Artur, koji je Anglima i Sasima nanio 12 poraza završno s Bitkom kod planine Badon.

Iako postoje pjesničke tradicije o Arturu s kraja 6. st., prva kronika u kojoj se opisuje Artura i njegova djela potječe s početka 9. st., a zapisao ju je velški kroničar Nenije. Značajno je da on nigdje ne spominje da je Artur kralj, već ga naziva dux bellorum (hrv. ratni vođa). Rani izvori o Arturu općenito su magloviti i često proturječni, ali svi se slažu oko toga da je Artur potekao iz središnjeg Walesa te da je njegovo najveće djelo bilo ujedinjenje malih britskih kraljevstava protiv germanskih osvajača. Ironično je da su kasniji engleski pisci i kroničari promovirali Artura kao ujedinitelja i zaštitnika Britanije, a prema izvornoj legendi on je zapravo bio zakleti neprijatelj Anglosasa.

Piše: Boris Blažina

Komentari