Velikaši mađarskog plemićkog roda Csák imali su velik broj posjeda u hrvatskim zemljama te igrali važnu ulogu u javnom životu od dolaska ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje. Jedan od najistaknutijih pripadnika bio je Ugrin, koji se prvi put spominje 1217. kao kraljevski kancelar u službi Andrije II. Arpadovića. Pratio je kralja u Petom križarskom ratu u Svetoj Zemlji, kao član od jedne od najvećih križarskih vojski uopće (više od 10,000 vojnika). Nakon povratka u Ugarsku 1219. imenovan je za kaločkog nadbiskupa te tu funkciju zadržao do smrti 1241. godine. U Kaloči je izgradio veliku bolnicu te osnovao Srijemsku biskupiju sa središtem u Banoštoru. Godine 1225. sudjelovao je u još jednom križarskom ratu, ovoga puta protiv sljedbenika dualističke Crkve bosanske. Ugrin je protiv njih vodio dvogodišnji rat jer mu je Andrija II. podario posjede upravo u Bosni.
Tijekom sukoba Ugrin se zainteresirao za Požešku kotlinu. Početkom 1227. papa Honorije III. potvrdio je predaju požeške utvrde Stari grad i okolnih posjeda i prava Ugrinu, što upućuje na to da mu je prethodno utvrdu bio podario Andrija II. Ugrin je uskoro kupio službu Požeške županije, čime je ista osoba obnašala vrhovnu duhovnu i političku vlast u županiji. Tamo je osnovao Zborni kaptol Svetog Petra. Tijekom službe postao je metropolit za Bosnu te je premjestio sjedište Bosanske biskupije u Đakovo. Ugrinov uspon naglo je prekinula provala Tatara (Mongola) u Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo 1241. godine. Kralj Bela IV. poveo je ugarsko-hrvatsku vojsku u glavnu bitku na rijeci Šajo u sjeveroistočnoj Mađarskoj (poznata i kao Bitka kod Mohije). Tatari pod Batu-kanom zadali su mu težak poraz te je većina njegove vojske izginula, uključujući nadbiskupa Ugrina (uz njega je poginulo još četiri nadbiskupa).
Drugi članovi roda Csák imali su važnu ulogu u povijesti Hrvatske – primjerice njegov nećak, također Ugrin, bio je kanonik Čazme i nadbiskup Splita, a bratić, još jedan Ugrin, bio je severinski i mačvanski ban te srijemski i vukovski župan. Valja spomenuti i Matiju Csáka, pripadnika druge loze te obitelji, koji je 1272. i 1273. obnašao dužnost slavonskog bana te sazvao prvi poznati sabor u Hrvatskoj sjeverno od Gvozda. Moć obitelji naglo je opala nakon dolaska Anžuvinaca na ugarsko-hrvatsko prijestolje početkom 14. stoljeća.
Piše: Boris Blažina
