Tukidid – najveći povjesničar antičkog svijeta

Atenjanin Tukidid bio je grčki vojskovođa, ali je mnogo poznatiji kao povjesničar i autorPovijesti Peloponeskog rata (izvornoSpis o ratu Peloponežana i Atenjana). O Tukididovom životu znamo vrlo malo. Rođen je u Ateni oko 460. pr. Kr., ali su mu roditelji tračkog porijekla iz sjeveroistočne Grčke. Neki smatraju da je Tukidid bio vlasnik rudnika zlata na tom području te da je putem njih financirao svoje vojne i znanstveničke ambicije. Tukidid je i sam sudjelovao u Peloponeskom ratu. Godine 424. pr. Kr. mu je povjereno da na čelu flote zaštiti atenske saveznike u gradu Amfipolu na sjeveroistoku Grčke. Međutim, nije stigao do grada na vrijeme te su ga zauzeli Spartanci. Tukidid je za kaznu prognan iz Atene te je ostao u progonstvu sve do kraja rata 404. pr. Kr. Njegovo djelo pokriva razdoblje od početka sukoba do 411. pr. Kr., zbog čega se obično smatra da je ostalo nedovršeno.

Za razliku od prethodnika, Tukidid je imao vrlo stroge kriterije o tome što je uvrstio u svoje djelo. Želio je biti nepristran pa je skupljao podatke od svjedoka na obje zaraćene strane te ih uspoređivao i provjeravao – nije se oslanjao na puke glasine ili legende. Smatrao je da nije moguće objektivno pisati povijest događaja do kojih postoji prevelika vremenska distanca te je odlučno odbacio nadnaravna objašnjenja povijesnih događaja. Ako se Herodota naziva ocem povijesti, za Tukidida bi mogli reći da je otac povijesne znanosti. Tukidida se usto smatra začetnikom misli tzv. političkog realizma, vjerovanja da se međudržavni odnosi prije svega temelje na odnosima moći, a ne moralnim vrijednostima. Tako je kao uzrok Peloponeskog rata naveo „rast moći Atene i strahovanje Sparte pred istim.“

Iako se i današnja povijesna znanost pridržava mnogih načela koje je postavio Tukidid, njegov spis po jednoj odlici ipak znatno odudara. U svoje je djelo uklopio mnoge govore poznatih ličnosti, od kojih je najpoznatiji govor atenskog državnika Perikla u čast poginulih sugrađana. Ti govori su izmišljeni, tj. osmislio ih je sam Tukidid, a služe prvenstveno za oslikavanje karaktera govornika.

Piše: Boris Blažina

Komentari