Tko je zapravo bio Shakespeare?

Svi znaju za Williama Shakespearea, jednog od najvećih dramatičara i pisaca svih vremena. Koliko god znali o njegovim djelima, o autorovu životu postoji nevjerojatno malo pouzdanih podataka. Razlozi tomu leže prvenstveno u njegovom neplemićkom porijeklu te činjenici da se u njegovo vrijeme bavljenje dramatikom smatralo neglamuroznim zanimanjem.

Interes za osobni život slavnog dramatičara pojavio se tek krajem 17. stoljeća, oko 75 godina nakon njegove smrti. Jedini podatak u njegovim postumno objavljenimSabranim djelima jest bilješka dramatičara Bena Jonsona u predgovoru, gdje se Shakespearea povezuje s mjestom zvanim Stratford. Uskoro je ustanovljeno da je u gradiću Stratford-upon-Avon, oko 160 km sjeverno od Londona, na prijelazu 16. u 17. stoljeće doista živio čovjek zvan William Shakespeare.

Zašto bi se skrivao iza lažna imena? 

Već u 18. stoljeću pojavila se teorija da je William Shakespeare zapravo pseudonim. Tu teoriju zastupali su velikani poput Marka Twaina, Orsona Wellesa, Sigmunda Freuda i Charlieja Chaplina. Shakespeare je rođen u vrijeme velikih vjersko-političkih previranja u Engleskoj. Pripadnost krivoj vjerskoj ili političkoj grupaciji mogla je čovjeka stajati glave. Vlasti su vršile snažnu represiju nad katolicima, a postoje pokazatelji da je Shakespeareova obitelj bila snažnih katoličkih uvjerenja. Stoga je pisac, ako je želio ostati na životu, protestne poruke morao izražavati oprezno, kroz svoja djela. Prema ovoj teoriji, Shakespeareova djela puna su prokatoličkih poruka, ali isto tako upozoravaju na rasulo koje nastaje u jeku građanskog rata i želje za osvetom, te ukazuju na konačno pomirenje. Vrijedi spomenuti i čest motiv invazije u Shakespeareovim djelima – neki vjeruju da je to aluzija na Španjolsku armadu koja je 1588. neuspješno pokušala izvesti invaziju na Englesku tobože kako bi spasila tamošnje katolike. Nadalje, Shakespeareova je obitelj bila povezana s nekim od zavjerenika koji su 1605. planirali dići u zrak kralja Jakova I. i njegovu vladu. Aluzije na ovaj događaj, tvrde, postoje u ShakespeareovomMacbethu.


Klice sumnje

webp-net-resizeimage
U Shakespeareovoj biografiji postoji više problematičnih činjenica koje bacaju sumnju da je takva osoba imala potrebno znanje i iskustvo za pisanje pripisanih djela. 
Ključni problem jest taj da Shakespeareova djela pokazuju dobro razumijevanje zakona, povijesti i matematike, kao i latinskog i grčkog jezika. Autor djela izvrsno poznaje i manire viših slojeva društva kao i talijansku kulturu. Zna mnogo toga o stranim zemljama, dvorskoj kulturi te aristokratskim sportovima poput lova, sokolarstva i tenisa. To se teško može uskladiti sa Shakespeareovim neplemićkim porijeklom iz nepismene obitelji. Shakespeare je u najboljem slučaju imao gimnazijsko obrazovanje, ali ni o tome nema čvrstih dokaza.

Nadalje, ne postoji nikakav pisani dokaz da je dramatičar koji je uživao takvu slavu ikada primio naknadu za svoj pisani rad. Neki tvrde da je šest poznatih Shakespeareovih potpisa pisano nevještom rukom te dodaju da niti jedan izvorni rukopis Shakespeareovih djela nije sačuvan. Konačno, navode da smrt tako poznatog autora kao što je Shakespeare nije obilježena u umjetničkim i drugim djelima toga vremena.

Shakespeare – trgovac?

shakespeare_at_trinityPovijesni zapisi o Shakespeareovom životu otkrivaju mnogo neobičnih i naizgled paradoksalnih podataka. Iako zapisi u londonskim kazalištima pokazuju da je radio kao glumac i dramatičar, zapisi iz Stratforda nigdje ne spominju da je tamošnji William Shakespeare gajio ikakve interese prema kazalištu ili književnosti. Stoga se razvila zanimljiva teorija da Shakespeare is Stratforda nije istovjetan onome iz Londona.

Najstariji spomenik Shakespeareu u Stratfordu izvorno ga je prikazivao kako drži ruke na vreći ili jastuku, bez ikakvih atributa koji podsjećaju na književnost. U zapisima u Stratfordu piše da je po zanimanju bio trgovac žitom, što bi objasnilo vreću. Postoji mnogo zapisa u Stratfordu o Shakespeareovim transakcijama, kao i o njegovu mjestu stanovanja. Riječ je o imućnoj kući, drugoj po veličini u gradu. Zapisano je i da je drugima posuđivao novac.

U Londonu je, međutim, živio u jednosobnom stanu u sirotinjskoj četvrti. Tražili su ga zbog neplaćene najamnine u vrijednosti pet šilinga. To bi u današnjoj vrijednosti bilo otprilike 1000 kuna. Teško je vjerovati da bogati trgovac ne bi mogao s lakoćom podmiriti takav dug. Još je čudniji porezni zapis iz Londona 1598. godine, prema kojem je ukupna imovina Williama Shakespearea procijenjena na 5 funti (oko 20.000 kuna), što je blizu prosjeka za tu četvrt.

U svim zapisima u Stratfordu ne postoji nikakav spomen Shakespearove umjetničke karijere. Poznat je isključivo po bogatstvu, a u registru umrlih stoji jednostavno „gospodin“ (u smislu ugledan čovjek). Valja istaknuti da je Stratford također ime jednog predgrađa u istočnom Londonu, u Shakespeareovo vrijeme poznatom kao Stratford Langthorne.

Jedina poveznica Londona i Stratford-upon-Avona jest oporuka Williama Shakespearea iz Stratforda. Međutim, ona se u izvorima prvi put spominje tek stotinjak godina nakon Shakespeareove smrti. Stoga bi mogla biti riječ o krivotvorini. Oporuka je pisana svakidašnjim jezikom te nigdje ne spominje književna ili kazališna djela.

Shakespeare kao Talijan

Sicilijanski novinar Martino Iuvara tvrdi da je Shakespeare zapravo bio Talijan Michelangelo Florio Crollalanza. Stigao je u Englesku s roditeljima koji su bježali pred inkvizicijom. Roditelji su mu bili liječnik i sicilijanska plemkinja, a obrazovanje je stekao kod franjevaca u Italiji.Crollalanza prevedeno na tadašnji engleski doslovce bi glasiloShakespeare. Nadalje, Crollalanza je napisao djeloTanto traffico per Niente, što se može prevesti kaoMnogo vike ni za što. Neke od njegovih izreka istovjetne su rečenicama izHamleta. Otac mu je bio vlasnik kuće Casa Otello u Italiji. Nju je izgradio Venecijanac Otello, koji je zbog ljubomore ubio svoju suprugu. Iuvara tvrdi i da je Crollalanza imao nesretnu ljubavnu vezu s mladom plemkinjom Giuliettom (Julijom).

Problem portreta

shakespeare-3Ne postoji niti jedan nedvojbeno autentičan portret velikog književnika i dramatičara. Shakespeareovo se lice pojavljuje na mnogim portretima, ali samo jedan od njih naslikan je za njegova života. Riječ je o tzv.Chandos portretu, nazvanom prema bivšem vlasniku jer autor djela nije poznat. Još u 19. stoljeću neki su kritičari izrazili sumnje u autentičnost portreta, smatrajući da prikazuje nekog sažidovskim ilistranim crtama lica te da je zapravo riječ samo o nekome tko je radio za Shakespeareovu tvrtku. Jedna od otežavajućih okolnosti pri identifikaciji prikazane osobe jesu oštećenja na portretu. Nekoliko je puta retuširan, što je donekle promijenilo izgled prikazanog čovjeka. U svakom slučaju, ovaj prikaz znatno odudara od dvaju portreta nastalih nakon Shakespeareove smrti – bisti u Stratfordu i tzv.Droeshout portretu.

Tko bi to mogao biti?

Mnogo je napisano o pitanju autorstva Shakespeareovih djela. Predloženo je čak 80 mogućih kandidata, ali najčešće se spominju:

Francis Bacon – ovaj je pravnik, filozof i znanstvenik u 19. stoljeću bio omiljen kandidat za autora djela pripisanih Shakespeareu. Teorija se temelji na sličnosti nekih izreka i aforizama. Vjeruju da je razlog pisanja pod lažnim imenom bila njihova kritika despotizma i promicanje republikanskih ideja. Nadalje, tvrde da je autor djela vrlo dobro poznavao pravo.

Edward de Vere – danas vodeći alternativni kandidat za autorstvo Shakespeareovih djela bio je dvorski pjesnik i dramatičar. Sačuvane su neke njegove pjesme, ali ne i kazališni komadi. Identifikacija sa Shakespeareom počiva na de Vereovom dobrom poznavanju dvorskog života i Italije, sličnostima između motiva iz de Vereva života i Shakespeareovih djela, jezičnim sličnostima itd. Prema ovoj teoriji, pisao je anonimno jer se pisanje djela namijenjenih široj publici smatralo nedostojnim aristokrata.

Christopher Marlowe – ovaj pjesnik i dramatičar bio je Shakespeareov vršnjak te je rođen u obitelji slična društvena statusa. Njegova su djela utjecala na Shakespearea, ali neki idu dalje i smatraju da je Marloweova smrt lažirana te da je nastavio pisati pod pseudonimom Shakespeare. Marlowe je optužen za širenje ateizma, što je tad bilo kažnjivo smrću, pa je lažna smrt bila način da izbjegne kaznu, a nastavi pisati vrlo uspješne komade.

William Stanley – teorije povezane s ovim aristokratom polaze od špijunskog izvješća, prema kojem je Stanley pod pseudonimom pisao kazališne komade za širu publiku. Poznat je po financiranju kazališta te ima iste inicijale kao William Shakespeare. Pobornici teorije ukazuju na sličnosti između Stanleyjeva životopisa i nekih scena u Shakespeareovim djelima, kao i činjenici da su bili poslovno povezani s istim ljudima.

Piše: Boris Blažina

Komentari