ROSA PARKS – prva dama civilnog pokreta!

Uprava carine

Rosa Parks bila ja afro-američka aktivistica za ljudska prava, a američki Kongres ju je proglasio “majkom modernog pokreta za ljudska prava.”

Rođena je u Alabami u obitelji stolara i učiteljice, a odrasla je pod rigoroznim zakonima Jima Crowa po kojima su postojala točno određena mjesta za crnce u svim sferama života. Rosa se uvijek prisjećala djetinjstva koje je joj je obilježilo pješačenje do škole dok je bijelu djecu prevozio autobus.

“Mogla sam gledati autobus kako prolazi svaki dan. Ali, to je za mene bio način života – nismo mogli ništa drugo nego prihvatiti to kao nešto uobičajeno. Autobus je bio jedna od stvari kada sam spoznala da postoji svijet bijelaca i crnaca.”

Usprkos sjećanjima vezanih uz ljubaznost bijelaca koju opisuje u svojoj autobiografiji, okolnosti u kojima je živjela nisu joj dozvoljavale da ignorira rasizam. Kada je Ku Klux Klan marširao ulicama i prolazio ispred njezine kuće, Rosa se sjeća kako je njezin djed bio prislonjen na vrata s puškom, a škola za crnce koju su osnovali bijelci, gorjela je dva puta.

Godine 1932. Udala se za Raymonda Parksa koji je bio član skupine koja je skupljala novac za potporu skupini crnaca koji su bili nepravedno optuženi za silovanje dviju bijelih žena. Na mužev nagovor, 1933. godine dovršila je svoje srednjoškolsko obrazovanje i u svojem trećem pokušaju uspjela se registrirati za glasanje. U prosincu 1943. godine postala je aktivna članica udruge za ljudska prava i radila je volonterski kao tajnica predsjednika Nixona.

“Bila sam jedina žena tamo, oni su trebali tajnicu, a ja sam bila previše stidljiva da bih odbila poziciju.”

No, sve se promijenilo 1. prosinca 1955. godine kada je na zahtjev vozača autobusa odbila ustupiti svoje mjesto bijelom putniku. Njezino uhićenje i nakon toga suđenje zbog građanskog neposluha rezultiralo je bojkotom autobusnog prometa u Montgomeryju, jednom od najvećih i najuspješnijih masovnih pokreta protiv rasne segregacije u povijesti, koje je Martina Luthera Kinga Juniora jednog od organizatora bojkota, promoviralo u vođu Pokreta za ljudska prava. Uloga Rose Parks u američkoj povijesti priskrbila joj je status ikone u američkoj kulturi, a njezini postupci dali su legalitet pokretu za ljudska prava širom svijeta.

Suđenje je trajalo svega 30 minuta, a Parks je bila osuđena na plaćanje globe u iznosu do 10 dolara i još četiri dolara sa sudske troškove.

Nakon njezinog uhićenja Rosa postaje ikonom Pokreta za ljudska prava, ali joj to donosi dosta neugodnosti. Izgubila je posao u robnoj kući, a njezin muž napušta svoj posao nakon što mu šef zabranjuje da priča o Rosi. Parksovi napuštaju Montgomery i odlaze u Virginiju, najviše zato što Rosa ne uspijeva naći posao, ali i zbog neslaganja s Kingom i ostalim vodstvom Pokreta za ljudska prava. Zapošljava se kao domaćica u jednom crnačkom hotelu u Hamptonu. Kasnije, te iste godine, na nagovor mlađeg brata Sylvestera, bračni par zajedno s Rosinom majkom seli u Detroit, Michigan.

Rosa je radila kao krojačica sve do 1965., kada je zapošljava afro-američki kongresnik John Conyers u svom uredu. Rosa na tom poslu ostaje sve do umirovljenja 1988. godine.
Rosa Parks je u veljači 1987. godine zajedno s Elaine Easton Steele osnovala Institut Rose i Raymonda za samozapošljavanje u znak sjećanja na Rosinog muža, koji je umro od raka 1977. godine.

Godine 1992. objavila je autobiografiju “Moja priča”, namijenjenu mlađim čitateljima koja opisuje njezin život i sve što je dovelo do odluke da svoje mjesto u autobusu ne ustupi bijelom putniku.

Umrla je u svojem stanu 2005. godine, u 92. godini života nakon što joj je dijagnosticirana demencija.

Njezino tijelo je položeno na oltar u crkvi u Montgomeryju. Komemoracija je održana sutradan ujutro, a uvečer je kovčeg prebačen u Washington, autobusom nalik na onaj u kojem je Rosa svojevremeno odbila ustupiti svoje mjesto bijelom čovjeku. Pretpostavlja se da je kovčeg na oltaru u Washingtonu vidjelo 50.000 ljudi, a događaj je bio prikazan i na televiziji 31. listopada nakon čega je održana još jedna komemoracija. Iako predviđena da traje najviše tri sata, zbog zakašnjenja od jednog sata te velikog broja govornika i dužine govora, pogreb se produžio na sedam sati, do duboko u noć te ga mnoge televizijske postaje nisu mogle prenositi u cijelosti.

Jedna od govornica na komemoraciji bila je i Condoleezza Rice, američka državna tajnica.

Tijekom prolaska pogrebne povorke na putu do groblja okupljeno mnoštvo je aplaudiralo i puštalo bijele balone u zrak.

Rosa Parks postala je simbol građanske hrabrosti i borkinja za rasnu ravnopravnost. Čak je i Barack Obama u svojem govoru rekao:

“Hvala na hrabrosti, Rosa Parks!”

Komentari