Loza Trpimirovića iznjedrila je najviše hrvatskih vladaranarodne dinastije. Nazvana je prema knezu Trpimiru (vladao sredinom 9. stoljeća), vladara u čije se vrijeme prvi puta spominje hrvatsko ime. Utemeljitelj dinastije svima je poznat, ali njen posljednji član, Stjepan II., mnogo se rjeđe spominje.
Malo je podataka sačuvano o Stjepanu II. Vjeruje se da je bio nećak Petra Krešimira IV., tj. sin njegova mlađeg brata Gojslava. Možda je nazvan prema djedu, Stjepanu I. Jedan je od rijetkih hrvatskih vladaranarodne dinastije koji nije imao slavensko, već samo krsno ime (ili barem nije zabilježeno).
Izgleda da je Stjepan II. bio prisiljen dobar dio života provesti u samostanu sv. Stjepana pod borovima u Splitu, vjerojatno zato što je neuspješno pokušao preuzeti vlast nakon stričeve smrti. U jednoj je darovnici iz 1078. Stjepan II. zabilježio da je teško bolestan te da je stoga odlučio otići u samostan. Neki, međutim, smatraju da je to napisao pod prisilom. Kako god bilo, o Stjepanu II. ništa se nije čulo do 1089., kada ga je prema predaji narod izvukao iz samostana kako bi vodio kraljevinu nakon smrti Petra Krešimira IV. jer je ovaj umro bez nasljednika.
Stjepan II. se, kao i njegovi prethodnici, nazivao „Milošću Božjom kralj Hrvata i Dalmatinaca“. Njegovu je kratkotrajnu vladavinu obilježilo znatno slabljenje kraljevske vlasti, a pitanje nasljeđivanja ostalo je neriješeno. Stjepan II. umro je već 1091., a nakon toga je uslijedilo razdoblje nemira u Kraljevini Hrvatskoj koje je kulminiralo kobnom bitkom na Gvozdu i dolaskom Arpadovića na hrvatsko prijestolje.
Piše: Boris Blažina
