Otkad su Europljani prvi put stupili na američko tlo počele su kolati glasine o čuvenom gradu od zlata, katkad nazivanom El Dorado. Jedno od mjesta gdje se prema glasinama nalazio taj grad bio je Mato Grosso, regija duboko u unutrašnjosti Brazila čiji je velik dio površine prekriven prašumama. Grad su pokušali pronaći španjolski konkvistadori još u 16. stoljeću, ali bez uspjeha. Mnogo kasnije, 1925., svoju je sreću okušao britanski časnik i istraživač Percy Fawcett.
Fawcett je počeo istraživati Brazil i izrađivati karte po nalogu Kraljevskoga geografskog društva. Tvrdio je da je na ekspedicijama od 1906. do 1924. pronašao – u nekim slučajevima i ustrijelio – neobična bića poput 17 metara duge zmije, psa sličnog mački, otrovne tarantule veličine tanjura, psa s dvije njuške itd. Zbog toga su ga mnogi znanstvenici ismijavali, ali kasnije je ustanovljeno npr. da na tom području doista postoji pas s njuškom podijeljenom na dva dijela. Ipak, Fawcett je bio omiljen među širom publikom, koja je bila očarana njegovim hrabrim putovanjima u predjele gdje nikad prije nisu stupili Europljani. Proveo je duga razdoblja daleko od civilizacije te se sprijateljio s plemenima koja su dotad živjela gotovo potpuno izolirana od ostatka svijeta.
Fawcett je tijekom tih ekspedicija čuo glasine o davno izgubljenim indijanskim gradovima u srcu brazilske prašume. Jedan od njih zvao se jednostavno Z. Fawcett je postao opsjednut traganjem za tim izgubljenim gradom i 1925. krenuo na svoju posljednju ekspediciju. Putovao je samo s dvojicom vjernih prijatelja, dvojicom unajmljenih radnika, dva konja, osam mula i dva psa. Poslao je nekoliko pisama, a zatim je ekspedicija netragom nestala. Neki vjeruju da su je ubili lokalni Indijanci, ali za to nema dokaza. Iako je prije polaska Fawcett upozorio da ga, ako se ne vrati, nitko ne pokuša slijediti, organizirani su brojni pokušaji spašavanja. U tim je pokušajima umrlo najmanje 100 ljudi, ali Fawcett ili njegovi ostatci nikad nisu pronađeni.
Piše: Boris Blažina
