Novi strojevi Fausta Vrančića

Mnogi su renesansni istraživači objavljivali knjige o svojim pronalascima, ali se djelo Fausta Vrančića Novi strojevi (Machinae novae) ističe u nekoliko značajki.

Knjiga Machinae novae zapravo je koncipirana kao priručnik. Vrančić polazi od starijih i jednostavnijih pronalazaka. Posebno su ga zaokupljala dva problema: olakšanje rada te racionalnija i jednostavnija gradnja mostova. Kad navodi već postojeća rješenja, on priznaje da nisu njegova i time, takoreći, priznaje autorska prava. Objašnjenja svojih pronalazaka čak je naslovioTumačenje strojeva koje smo izumili, govoreći u množini. A koliko je bio skroman i svjestan evolucije znanosti govori citat iz uvoda:

“Molim da bi drugi, onako kako će to moći, dali na svjetlo dana bolje ili dalje pronalazili, kako bi se ove strojeve moglo napustiti, a druge primjenjivati.”

S druge strane, znao je da mnogi neće razumjeti njegove zamisli, ali je osjetio potrebu da podijeli svoje znanje s onima koji su na dovoljno visokoj razini da razumiju i primjene nove strojeve:

“Ipak znam da su ljudi takvi da će mnogi od njih, … pa i prije nego što su ih vidjeli, već samo pročitali o njima u katalogu i visoko ih ocijenili, prezirati ih i smatrati ih običnim stvarima. Zašto sam onda potrošio toliko truda i rada da ih opišem? Upravo zato da udovoljim sebi, a također i onim malobrojnima, koji će do toga nešto držati.”

Prijedlozi i preporuke

Neki od pronalazaka uNovim strojevima tek su prijedlozi poput gradnje zdenaca u Veneciji, načina kako mlatiti i ovršiti žito. Na prvom mjestu uNovim strojevima Faust je stavio prijedlogO rimskim vodenim tokovima u kojima predlaže regulaciju rijeke Tiber. Započinje kritikom gradskih vlasti zbog troškova za nevažne stvari u gradu dok veliki problemi ostaju neriješeni:

“Često sam razmišljao, a i druge propitkivao, ali ni do dana današnjega nisam mogao ništa pouzdano saznati kako je došlo do toga da rimski poglavari, koji se nisu klonili velikih troškova za gradsku općinu, kao ni za osobitu korist i ukrašavanje, niti su im nedostajali razboriti graditelji, ipak nikada nisu mogli skrenuti istrčavanje žestokih Tiberovih vodenih tokova, koji su toliko puta nanijeli gradu znatne štete i opasnost.”

Tehničko unapređenje

Možda se danas Vrančićeva rješenja čine logična i obična, ali moramo imati na umu da je živio prije 400 godina, kad je moderna znanost bila tek u povojima. Značajno mjesto u povijesti tehnike Vrančić je postigao tehničkim unapređenjem već postojećih pronalazaka, a uNovim strojevima nalazimo ih dvanaest. To su, primjerice, mlin na vjetar, mlin obješen na stijenu, vodeno kolo, mlin s nagaznim kolutom, preša za ulje i vinska preša, kameni most, naprava za čišćenje morskog dna… Kako su Vrančićeva rješenja zapravo jednostavna i racionalna pokazujeDvostruka pila:

“Smatram da se čitava sila pile sastoji u povlačenju prema dolje. Drvo se reže kada se pila provlači prema dolje, ali kada ide prema gore, ona ne zahvaća ništa, već prolazi prazna. Stoga smo dvjema pilama dodali dvije motke, koje se, savinute, pri pomicanju pila opet povlače prema gore, a dva ih radnika svom snagom odmah opet povlače prema dolje. Na taj se način mogu u pilanama, a također i u šumama, rezati daske ili grede, i postaviti više pila, toliko koliko treba da se drvo razreže; nije teško shvatiti da se za isto vrijeme i s jednakim trudom kojim se inače reže samo jedna daska može ispiliti cijelo drvo.”

Inovacije

U najznačajniju skupinu ubrajamo inovacije, dakle, pronalaske za koje možemo reći da je njihov idejni začetnik Faust Vrančić. Njih čak 17 dokaz su Faustovog vizionarstva. Naime, mnogi od njih realizirani su tek nekoliko desetljeća, pa i stoljeća nakon izdanjaNovih strojeva. Ono što posebno začuđuje je činjenica da Faust nije mogao napraviti matematičke i statičke izračune za svoje inovacije jer takve računske operacije nisu postojale. Ipak, njegovi su mostovi čvrsti i postojani, a mnoge inovacije preteča su izuma koje upotrebljevamo i danas. To znači da su tehnička rješenja i inovacije plod njegove genijalne intuitivnosti.

Nacrt koji je nazvaoViseća kola zapravo predstavlja elastični ovjes za amortizaciju vozila, od kočija preko prvih automobila do današnjih vozila na tračnicama. Opisao je to ovako:

“Viseća kola moraju biti obješena užetima, lancima ili udvostručenim kožnim remenjem, kako oni koji se voze ne bi tvrdo sjedili. No, ja sam pod ova želio metnuti željezna pera…”

Još jedan primjer smanjenja potrebne snage za pokretanje nekog stroja predstavljaKolo za bakrotiskare, što je preteča današnjeg roto-tiska, koji se upotrebljava za velike tiraže.

“Često sam vidio, kako knjigotiskare, tako i one koji svakojaki urezani bakar tiskaju na papir, kako to s velikim trudom obavljaju, pa ipak takvo tiskanje nije uvijek jednoliko, već sada bolje, sada slabije uspije, zbog nepostojanosti instrumenta i nejednakosti sile. Stoga sam, da ovo okončam, pronašao prikladno kolo koje, kada se stavi u rad, može pokretati i svaki dječak, a da uvijek jednako izbacuje slike.”

Mlinovi

Najveći broj pronalazaka uNovim strojevima odnosi se na mlinove: Mlin s nagaznim kolom, Željezni mlin, koji se može prenositi, Mlin na vjetar, Mlin postavljen na morskom tjesnacu, Mlin s pomičnim krovom…

Mlin s trokutastim krilima razlikuje se od svih dotadašnjih mlinova. Vrančić se dosjetio staviti vertikalnu osovinu i trokutasta krila. Na taj način smanjio je otpor vjetru i nije više bilo potrebno usmjeravati krila ovisno o smjeru puhanja vjetra. Ovaj je nacrt preteča vjetroturbine, kakva je izgrađena tek 250 godina kasnije.

Sustav horizontalnog rotora i vertikalnog statora s lopaticama opisao je uMlinu s pomičnim krovom. Na isti način funkcioniraju današnje turbine. Za njega je Faust napisao: Ovaj mlin u krovu pokreće se preko krova, koji je podijeljen u više malo zakrivljenih i između dva zida zatvorenih krila, koja na jednoj strani hvataju vjetar, a na drugoj ga ispuštaju.”

Mostovi

Fausta su posebno zakupljali mostovi preko rijeka. Dakako da most sam po sebi nije njegov izum, ali mostovi kakvi se danas grade počivaju na Faustovim inovacijama. Tri su konstrukcije mosta koji zavređuju osobitu pozornost. Jedna od njih jeMost od zvonovine. Budući da su se od bronce lijevala zvona (stara riječ za broncu je zvonovina). Inovativnost nije samo upotreba kovine nego je riječ o prvom prijedlogu za izgradnju masivnog mosta. Taj je most preteča svim željeznim mostovima, a prvi je izgrađen tek 1779. u Engleskoj. U komentaru o mostu Faust pretpostavlja neka pitanja:

“Zatim će netko pitati, kako ovakvu silnu tvorevinu treba načiniti i saliti. Ovo moraš istražiti kod ljevača topova, a ako ti to oni neće znati kazati, tada dođi opet k meni. Upravo se i na ovaj način, doista sa znatno nižim troškovima, mogu izraditi krovovi i zidovi velikih zgrada.”

Iznenađujuća je činjenica da se pod Faustovim izumomMost s jednim užetom krije preteča žičare. To je prvi poznati nacrt žičare. Faustov nacrt izgleda jednostavno i možda priprosto, ali sadrži sve važne elemente od kojih se sastoji današnja žičara.

“Na jednom debelom užetu treba objesiti korito ili čun s njegovim točkovima koji se vrte, a pored njega napeti tanki konop, koji će, kad se povlači, bez ikakve opasnosti voditi prijeko one koji se nalaze u čunu.”

Homo volans (leteći čovjek)

Među brojnim Vrančićevim izumima najpoznatiji je padobran. Mnogi tvrde da ga je izumio Leonardo da Vinci, ali on je načinio grubu skicu nečega što bi trebao biti padobran, nefunkcionalan je i piramidalnog je oblika. Faustov je padobran sličan današnjem i bio je upotrebljiv. Iako se često navodi da se Faust sam spustio tim padobranom, za to ne postoje dokazi.Na pravokutni drveni okvir razapeta je tkanina, što je slično današnjim padobranima.Dok se Leonardov padobranac tijekom pada mora pridržavati rukama za kratku motku privezanu za padobran, a Vrančićev leteći čovjek vezan je za padobran konopcima. Važno je naglasiti da je Vrančić prvi objavio nacrt padobrana i opisao ga je ovako:

“U četvorouglastom platnu za jedra, napetom pomoću četiri jednake motke i na četiri ugla dobro privezanom užetima, može se čovjek bez ikakve opasnosti sigurno spustiti s tornja ili s drugog visokog mjesta. Pa ako tada i ne bi bilo vjetra, ipak će snaga padajućeg čovjeka proizvesti vjetar, koji će zadržavati platno, kako ne bi prispio dolje s treskom, nego se polagano spustio. Ipak čovjekova mjera mora biti točno usklađena s veličinom platna.”

Vrančić je bio daleko ispred svojega vremena, a mnogi od njegovih izuma ostvareni su tek mnogo kasnije. Njegov doprinos na području razvoja inženjerstva je nemjerljiv i s pravom se smatra ocem hrvatskog inženjerstva.

Piše: Marsela Alić

Više o Faustu Vrančiću pročitajte u 16. i 17. broju časopisa History.info. Plakat s najznačajnijim izumima Fausta Vrančića nalazi se u 16. broju časopisa.

Faust Vrančić ‒ Otac hrvatskog inženjerstva

 

Komentari