Ned Kelly – kako je željezni odmetnik postao narodni junak (2. dio)

Ned Kelly bio je australski vođa razbojničke bande poznate po odvažnim pothvatima i sukobima s policijom. Stekao je naklonost siromašnijih slojeva australske kolonije jer se borio protiv korumpiranih vlasti.

ned-kelly-and-gang_opt
banda

Krajem listopada 1878. Danu i Nedu u trag su ušla četvorica policajaca predvođena narednikom Kennedyjem, ne znajući da su se braći Kelly pridružili Byrne i Hart. Jedne noći, kada su postavili šatore kod potoka Stringybark, Ned je uočio policiju te im priredio zasjedu jer je prethodno čuo da će na njega pucati bez obzira pruža li on otpor ili ne. Ned i njegovi sljedbenici držali su policajce na nišanu i zahtijevali da im se predaju, ali samo je jedan od njih poslušao, dok su ostali posegli za oružjem. Sva trojica su ubijena. Jedan od poginulih bio je upravo onaj koji je Nedu prethodne godine nanio tešku ozljedu. Posljednji je zarobljen, ali se tijekom borbe uspio osloboditi te pobjeći i prijaviti ubojstva.

Od pljačkaša do australskog Robina Hooda

Dana 15. studenog vlada Victorije izdala je proglas kojim je za hvatanje svakog člana bande – živog ili mrtvog – predviđena nagrada od 500 funti (u današnjoj vrijednosti najmanje 550.000 kuna). Organizirana je velika policijska akcija, ali je provedena vrlo nesposobno, te je Kellyjeva banda lako utekla. Početkom prosinca banda je zauzela ranč za ovce kod potoka Faithfull’s blizu gradića Euroe te zatočila lokalne ljude u skladište. Zatim su bez ispaljenog metka opljačkali obližnju banku National Bank, iz koje su odveli oko 2000 funti u gotovini i zlatu te ih distribuirali svojim obiteljima i simpatizerima. Iako nisu ni na koji način pljačkali druge ljude u banki ili ih fizički povrijedili, nakon toga je nagrada za njihove glave udvostručena.

Pljačka banke 

[box bg=”#” color=”#” border=”#” radius=”0″]„Kelly je bio svojevrsno utjelovljenje sukoba između bogatih i siromašnih, u vrijeme kada je vlada u Victoriji donosila zakone na štetu malih zemljoposjednika, a i nakon toga, u vrijeme jačanja nacionalizma i radništva.“ Amanda Kaladelfos, povjesničarka[/box]

kelly-reward_opt
tjeralica

Početkom veljače 1879. Kellyjeva je banda zauzela policijsku postaju u Jerilderieu, gradiću 50-ak km sjeverno od rijeke Murray. Varkom su namamili policajce iz zgrade, a zatim su ih zatočili u njihovoj postaji. Preobučeni u policijske odore, Kelly i njegovi sljedbenici opljačkali su Banku Novog Južnog Walesa za 2141 funtu te zatočili 60 ljudi u susjedni Royal Hotel. Ned je prilikom pljačke blagajniku uručio pismo s više od 8000 riječi (56 stranica) u kojem je objasnio svoje motive za pljačku, ističući prije svega nepravedan odnos kolonijalnih vlasti prema njegovoj obitelji i općenito prema siromašnim irskim doseljenicima. Valja napomenuti da su prilikom pljačke banke Kelly i njegovi sljedbenici izvukli veliku hrpu dokumenata vezanih uz hipoteke te ih javno spalili. Ovakvi činovi pomogli su im steći naklonost siromašnijih slojeva, koji su im služili kao svojevrsni špijuni, javljajući im informacije o kretanju policajaca. Nagrada za izručenje Kellyja i njegovih razbojnika narasla je na vrtoglave 2000 funti po osobi. Policija je angažirala dotad neviđen broj službenika kako bi ulovila Kellyjeve bushrangere, a koristili su se i lokalnim Aboridžinima kao vodičima. Usto su pritvarali ljude za koje sumnjiče da su Kellyjevi simpatizeri u nadi da će tako odvratiti druge od pomaganja bushrangerima, ali to je u pravilu imalo suprotan učinak. Aaron Sherritt, jedan od prijatelja Joea Byrnea, pristao je surađivati s policijom, ali ga je ovaj razotkrio te 27. lipnja ustrijelio na vlastitom kućnom pragu. Iako je imao policijsku zaštitu, četvorica stražara nisu pronašla hrabrosti suprotstaviti se Byrneu te su se sakrili u spavaću sobu, koristeći se ženama u kući kao živim štitovima. Neki danas smatraju da je Sherritt zapravo samo želio uzeti novac od policije te ih poslati u krivome smjeru. Kako god bilo, učinio je kobnu grešku jer o svom naumu nije obavijestio Byrnea.

Kelly_House_at_Beveridge_FX.psdKellyjeva banda
kelly-guns_opt
dio oklopa

Kellyjeva se banda sastojala od četiri stalna člana (Ned i Dan Kelly, Joe Byrne i Steve Hart), a vjeruje se da je bilo i povremenih članova poput Toma Lloyda i Isaiaha „Wilda“ Wrighta, kao i mnogo simpatizera i pomagača.

Joe Byrne (1857. – 1880.)

bio je irsko-katoličkog porijekla kao i Kellyjevi. Otac mu se bavio traženjem zlata i mljekarstvom, a umro je kada je Joeu bilo svega 12 godina. Iako je u školi bio dobar učenik, Joe je preživljavao baveći se traganjem za zlatom i sitnim kriminalom. Radeći uz kineske rudare i tragače za zlatom naučio je kineski jezik. Priključio se Kellyju igrom slučaja, ali mu je uskoro postao desna ruka jer ga je ovaj smatrao mirnijim i razboritijim od druge dvojice članova bande. Zapamćen je kao najglamurozniji član bande, poznat po šarmu i pažnji koju je pridavao svojoj odjeći.

Dan Kelly (1861. – 1880.)

bio je najmlađi od tri brata. Fizički manje impozantan od braće, majka ga je smatrala najinteligentnijim od svojih sinova. Iako je jedno vrijeme radio na farmi, većinu svojeg kratkog života Dan je proveo u kriminalu. Bez obzira na svoju nisku dob, znao je dobro procijeniti karakter ljudi, ali ga na štetu cijele bande Ned obično nije slušao u tim pitanjima.

Steve Hart (1859. – 1880.)

također je bio irsko-katoličkog porijekla i sin maloposjednika. Njegova je obitelj imala prisne veze s Kellyjevima. Bio je na glasu kao jedan od najboljih jahača u regiji te se povremeno natjecao na konjskim utrkama. Bio je žestoke naravi te izgleda da je postao razbojnik igrom slučaja, bez pretjeranog razmišljanja o posljedicama svojih odluka. Nekoliko je puta ušao u sukob s Nedom jer mu ovaj nije dao da pljačka slučajne prolaznike.

Sergeant%20Kennedy.jpgPiše: Boris Blažina
Ned_Kelly_MTSYD_May_2012_handrawn.psd
MD2831702%20(1).psd
1. dio:  https://povijest.hr/vazneosobe/ned-kelly-kako-je-zeljezni-odmetnik-postao-narodni-junak-1-dio/

Komentari