Naš neustrašivi pomorski kapetan Petar Petrina hametice porazio alžirske gusare i zbog toga imenovan titulom viteza Sv. Marka

Fotografija: Zizoo.

Malo tko je čuo za hrabrog pomorskog kapetana s otoka Lošinja Petra Petrinu. Zanima li vas ovaj član istaknute lošinjske pomorske obitelji i njegov avanturistički životni put, zavirite u naš današnji članak.

Opasna putovanja Sredozemljem

Otok Lošinj je dao brojne istaknute pomorce, zapravo velik broj pomorskih obitelji, među kojima posebno mjesto zauzima obitelj Petrina iz Velog Lošinja. Prvi poznati kapetani iz ove obitelji bili su Petar zvan Ride koji je živio od 1608. do 1693. i njegov brat Augustin. Ova obitelj širi s vremenom opseg svojih putovanja, pa tako trguje Sredozemljem, ali kasnije svojim brodovljem stiže i do Sjeverne Amerike.

Lošinjani plove prvo tuđim brodovima, a zatim stvaraju svoju pomorsku flotu koja omogućava daljnji razvoj pomorske trgovine, a onda i otoka. Svi ondašnji brodovi bili su naoružani topovima, kao što su imali i dobrim dijelom naoružanu posadu jer su u 18. stoljeću veliku prijetnju njihovom poslovanju predstavljali gusari na području Sredozemlja.

Opasni gusari


Među brojnim istaknutim članovima obitelji Petrina poseban položaj je imao Petar Petrov Petrina koji je živio između 1706. i 1758. Ovaj je uspješan poslovni čovjek upravljao trgovačkim brodovima i upravo njegov primjer pokazuje koliko su ondašnja putovanja bila opasna. Petrina je tijekom boravka u Aleksandriji dobio obavijest od engleskog konzula da bi ga putem mogao napasti alžirski gusar Hadži Bekir, koji je raspolagao s nekoliko stotina svojih ljudi  i nekoliko desetka topova. Petrina je pak imao posadu nešto malo veću od 70 osoba od čega je njih 50 bilo naoružano. Unatoč opasnosti Petrina je odlučio krenuti natrag. Tko zna što se tada vrzmalo po njegovoj glavi je li razvijao scenarije o mogućoj smrti, no ako i je odlučio je otići uz veliki prasak.  Napad na Petrinin brod Graziu Divinu, a kojem je Petrina bio jedan od suvlasnika, započeo je 4. kolovoza 1752. ispred turske obale. Nakon nekoliko sati borbe alžirski su se gusari povukli jer su im topovi Grazie Divine uspjeli nanijeti znatna oštećenja. Petrina je odahnuo i nastavio putovanje sretan da su se relativno lako izvukli. Ipak, dva dana kasnije gusari su ponovili svoj napad, a borba je ovaj puta trajala čitav dan. Petrina je kao iskusan kapetan uspješno koordinirao obranu i protunapad te je iz okršaja izašao kao pobjednik uz manje gubitke.

Naime, na brodu je bio vrijedan teret mletačkog dužda Francesca Loredana te je zbog toga kasnije Petrina dobio vitešku titulu Reda vitezova Sv. Marka. On je jedini lošinjski kapetan koji je dobio ovu prestižnu čast. Samo šest  godina kasnije doživio je pomorsku nesreću na povratku kući iz Londona na istom brodu na kojem se uspješno obranio od gusara i hametice ih porazio. Nesreća se zbila na području engleskog otočja Scilly 1758. godine, a u njoj je život izgubio Petrina zajedno s cijelom posadom.

Odluka o pisanju oporuke

Ova je obitelj bila toliko uspješna i cijenjena da je imala svoje poslovne prostore u središtu Venecije. Bilo bi to kao da danas Petrina posluje iz poslovnog središta Londona jer je ovaj grad danas poput nekada Venecije središte svjetske trgovine. Petar Petrov Petrina ipak nakon ovog nemilog sukoba s gusarima sastavio je svoju oporuku, što pokazuje da je sukob bio više nego ozbiljan kada je nagnao ovog kapetana da se nakon niza godina plovidbe po prvi puta zamisli nad svojom neizvjesnom budućnošću.

Ulaganje u Veli Lošinj

Osim što je Petrina zapamćen kao uspješan poslovan čovjek on je  zajedno s još nekoliko kapetana financirao uređenje crkve u baroknom stilu Gospe od Anđela, u kojoj je samostalno dao izgraditi oltar od mramora, ukrašen slikarijama poznatog mletačkog slikara kasnog baroka Francesca Fontebassa. Bila je to stvar prestiža, a time su ugledni i bogati ostavljali neki trag u tijelu grada u kojem su živjeli.

Zaboravljivi sugrađani

Osim toga izgradio je on u Podjavorima u Velom Lošinju svoju palaču, kako već to pristoji ljudima s dubokim džepom. Ona se danas koristi kao Dom za starije i nemoćne osobe “Marko A. Stuparić”. Petrinu je nadživjela njegova palača, kao i dijelom njegovim sredstvima preuređena crkva, ali su ga sugrađani nažalost velikim dijelom zaboravili.

Ključno razdoblje lošinjskog pomorstva vezano je uz 17. i 18. stoljeće, a ono je posredno utjecalo na urbanizaciju otoka i jednim dijelom odredilo njegov urbani vizualni identitet. Povijest Lošinja je slabo istražena, a krije pravo bogatstvo podataka koji već dugo čekaju nekog entuzijasta da se njima ozbiljnije pozabavi.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

 

Komentari