Ktezija – liječnik i povjesničar na dvoru perzijskog cara

Grčki povjesničar Ktezija djelovao je u 5. stoljeću pr. Kr. Rođen je u gradu Knidu na zapadu Male Azije, poznatom po liječnicima. Iz činjenice da često opisuje liječničke zahvate i citira liječnike, očito je da je i Ktezija bio liječnik. Kao vojnik je pod nepoznatim okolnostima pao u perzijsko zarobljeništvo. Moguće je da se to dogodilo prilikom pobune Pisutna, satrapa (upravitelja) pokrajine Lidije u Maloj Aziji protiv perzijskog cara Darija II. (420. – 415. pr. Kr.) jer je Pisutno pod svojim zapovjedništvom imao grčke plaćenike. Nakon nekog vremena Ktezija je postao liječnik na dvoru Darijeva nasljednika Artakserksa II. To nije bilo ništa neuobičajeno – npr. Herodot spominje da je cara Darija I. izliječio grčki liječnik Demoked iz Krotona.

Ktezija je tijekom Grčko-perzijskih ratova službovao kao perzijski diplomat u Maloj Aziji. Kasnije se vratio u rodni grad, gdje je najvjerojatnije počeo pisati svoja povijesna djela. Najvažnije od njih jePerzijska povijest, zanimljiva jer je Ktezija imao pristup perzijskom dvorskom arhivu. Iako je tvrdio da će ispraviti greške svojih prethodnika, on to nije učinio. Ktezijino su djelo drugi antički povjesničari oštro kritizirali, optužujući autora za izmišljanje mnogih činjenica. Nažalost, sačuvani su nam samo fragmenti i sažetci njegova kapitalnog djela. Iz njih je vidljivo da su Kteziju više zanimale dvorske spletke nego znanstvena analiza uzroka i posljedica povijesnih događaja te općenito da je pisao više poput povijesnog romanopisca nego povjesničara.

Ktezija se zapravo uglavnom drži Herodota, kao i njegovih zabluda (npr. poistovjećivanje Babilonaca i Asiraca, tvrdnje da su Medijci vladali velikim carstvom), ali donosi i neke jedinstvene podatke poput imena mnogih perzijskih dvorjanika (vjerojatno ih je osobno poznavao) kao i opise ratova Perzijanaca i Indijaca, kratkih vladavina Kserksa II. i Sogdijana, ustanka vojskovođe Megabaza itd. Bez obzira na nepouzdanost, riječ je o važnom izvoru za povijest Perzije krajem 4. i početkom 5. stoljeća.

Drugo važno djelo mu jePovijest Indije, u kojem iznosi brojne etnografske podatke prepletene s mnogim fantastičnim elementima – spominje npr. pigmejce s dugim bradama, pleme ljudi s psećim glavama, mantikore (čudovišta s ljudskom glavom i lavljim tijelom), jednoroge, rijeke meda itd. Ipak, to je bilo jedino grčko djelo o Indiji prije pohoda Aleksandra Velikog.

Piše: Boris Blažina

Komentari