Konj Babieca – Cidov vjerni pratitelj

Y llegamos a la estatua del Cid

Babieca ili Bavieca bio je ratni konj španjolskog nacionalnog junaka El Cida. Prema legendi, Rodrigov krsni kum bio je Pedro El Grande, redovnik u kartuzijanskom samostanu. Kao dar za punoljetnost ponudio mu je da odabere konja iz jednog andaluzijskog krda. Andaluzijski konji jedna su od najstarijih pasmina i često su se uzgajali još od antičkih vremena. El Cid je odabrao  jedno relativno žgoljavo sivo ždrijebe. Pedro je smatrao to lošim izborom te uskliknuo „Babieca!“ (španj. glupan), pa je to postalo ime konja. Međutim, konj je unatoč očekivanjima izrastao u lijepog, brzog i poslušnog bijelog pastuha. Ova je priča slična onoj o tome kako je Aleksandar Veliki izabrao svog vjernog Bukefala.

Prema drugoj legendi, konja je dobio od kralja Sancha II. kad se trebao boriti u dvoboju protiv kraljevog izabranog viteza. Smatrajući Cida slabijim, a želeći poštenu borbu, kralj mu je dao jednog od najboljih konja iz kraljevske konjušnice, nazvanog prema regiji Babia u Léonu. Cid je pobijedio u dvoboju te zadržao konja kao nagradu. Postoji i treća legenda, prema kojoj je konj bio dar barbara (muslimana) Cidu, pa je ime izvedeno iz Barbieca ili barbarov konj.

Babieca se pokazao kao iznimno okretan i poslušan te neustrašiv pratitelj velikog ratnika. Prema legendi, Cid je nakon smrti privezan za Babiecu te je na čelu svojih vitezova izjahao protiv nadmoćne maurske vojske pod Valencijom. Mislivši da je Cid ustao iz groba, Mauri su se dali u paničan bijeg. Navodno je Babieca doživio čak 40 godina te je pokopan sa Cidom u samostanu San Pedro de Cardeña. Njegovo postojanje zabilježeno je i u povijesnim spisima. 

Piše: Boris Blažina


Komentari