Knezovi Krčki i podjela u dvije loze

Hrvati dolaze na Krk krajem 6. ili početkom 7. stoljeća i vrlo polako se šire stvarajući nova naselja na razvalinama prijašnjih naroda i kultura. Budući da su se doseljavali postupno i u rodovima iz raznih krajeva, na Krku se danas govori nekoliko narječja.

Dugo je Krk bio podijeljen na istočni – hrvatski dio i zapadni – romanski dio (Rimljani i romanizirani Japodi i Liburni). Izmijenjivali su se brojni vladari dok Venecija nije zavladala Krkom 1118. godine. Njihova će vladavina trajati do pada Mletačke Republike 1797. godine. U ime Republike za nasljednog krčkog kneza je postavljen Dujam I. On se smatra začetnikom dinastije Krčkih, koja se kasnije preimenovala u Frankopan, i živio  je u kaštelu Gradec kod Vrbnika. Poticao je glagoljaštvo, pomagao skupiti novac za obnovu zidina grada Krka i darivao benediktince. 

Dujmovi sinovi Bartul I. i Vid I. preuzeli su upravljanje Otokom. Oni su bili vjerni mletački vazali, ali su poticali razvoj Krka. U gradu Krku podigli su, u suradnji s općinom, gradsku sudnicu na trgu Kamplin. U njihovo doba izgradila se crkva svetog Kvirina posvećenu patronu Grada. Ta je crkva najznačajnija romanička sakralna građevina u Krku, a danas pripada cjelini katedralnog kompleksa. Za njihovog upravljanja dograđivala se i katedrala. Njihov mlađi polubrat Bartul II. otišao je s Krka i došao u posjed županije Modruš i kotara Vinodol. 

Sv. Kvirin
Sv. Kvirin

Godine 1198. Krk preuzima treća generacija knezova Krčkih – Vid II. i Henrik I. (sinovi Bartula I.) te Ivan I. (sin Vida I.). Oni su proširili upravljanje na otok Prvić. Henrik I. i Vid II. dobili su od strica Modruš i Vinodol, pa su se na neko vrijeme preselili na kopno i služili ugarskom kralju. Tako je Ivan I. ostao sam upravljati otočkim posjedima i ostao u službi mletačkog kralja. Nakon povratka braće na Krk, dogovorili su se 1232. da će podijeliti otok na tri dijela i svaki će od njih vladati čitavim otokom šest mjeseci. Zatim slijedi četvrta generacija obitelji Krčkih koja će biti protjerana s otoka jer su pomagali hrvatsko-ugarskom kralju Beli IV. u bijegu od Mongola (1242.) i Zadranima kad su ustali protiv mletačke vlasti. Stoga su 1247. razbaštinjeni i morali su otići na kopno. Njihovo novo uporište postaje Vinodol. To su bili sinovi Vida II. – Ivan II., Fridrik I., Bartol III. i Vid III.  

Kad je Venecija zatrebala protjeranu dinastiju, pozvala je potomke (petu generaciju) da se vrate te je 1260. obnovljen ugovor o kneštvu. Na Krk su stigli Škinela I. (sin Bartola III.) i njegovi sinovi Petar I., Škinela II. i Bartol IV.  Škinela I. postao je začetnik Škineline loze unutar obitelji Krčkih. Njima je pripala polovica Krka s otočićem Prvićem. Druga polovica došla je pod upravu sinova Vida III. (začetnika Vidove loze): Fridrika I., Bartola IV. i Vida IV. Svi su knezovi nakon povratka postali mletački plemići i bili članovi mletačkog Velikog vijeća. Prema novom ugovoru otokom Krkom vladaju dvije loze, svaka svojom polovicom. Iako je sedam članova obitelji nakon povratka imalo naslov kneza, samo je jedan pripadnik loze mogao upravljati polovicom otoka. Škinelina loza imala je posjede samo na Krku i izumrla je nakon stotinjak godina, dok se Vidova loza na Otoku održala do 1480. godine, kad je Mletačka Republika na prijevaru zarobila posljednjeg kneza Krčkog. Tada Krk, kao posljednji jadranski otok, potpada pod direktnu mletačku upravu. 


Piše: Marsela Alić

Komentari