Kako je velški bard prerastao u legendarnog Merlina

Nerazdvojivo vezan uz legende o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola, Merlin je bez sumnje najpoznatiji čarobnjak zapadnoga svijeta. Prvi autor koji ga je spominjao bio je velški biskup i kroničar Geoffrey od Monmoutha u prvoj polovici 12. stoljeća. Merlin je najčešće prikazan kao prava snaga iza prijestolja – mentor kralja Artura i njegov savjetnik, on manipulira događaje svojim magičnim moćima.

Nakon pada Rimskog Carstva bivša pokrajina Britanija bila je politički razjedinjena te se našla na udaru anglosaksonskih osvajača. Kralj Artur je prema legendi u 6. stoljeću uspio ujediniti britanska kraljevstva i osigurati kratko razdoblje mira i sigurnosti koje je tragično završeno nakon njegove pogibije u sukobu s članovima vlastite obitelji. Prema jednoj verziji legende, Merlin je tada poludio od tuge i boli te ostatak života proveo kao pustinjak.

Iako je riječ o srednjovjekovnoj legendi, postoje starija djela koja sugeriraju da je kralj Artur možda baziran na povijesnoj osobi. Isto vrijedi i za Merlina. U najstarijim arturijanskim legendama, onima iz Walesa, spominje se Myrddin, kraljevski savjetnik i pjesnik s vidovnjačkim sposobnostima. Takvi se ljudi često spominju u srednjovjekovnim izvorima, a kolektivno su poznati kao bardovi. Myrddin se spominje u nekoliko izvora, a kao godina sudbonosne bitke u kojoj je Artur poginuo i Merlin poludio navodi se 573., što znači da povijesni Merlin nije mogao biti suvremenik povijesnog kralja Artura jer bi u vrijeme bitke već imao više od 100 godina.

Postoji, međutim, još jedna osoba koja je mogla poslužiti kao povijesna podloga za Merlina te koja jest živjela u odgovarajućem vremenu. Geoffrey od Monmouth u djelu Povijest kraljeva Britanije predstavlja Merlina kao dječaka kojeg zarobi britanski kralj Vortigern i odvede ga u tvrđavu na jednom brdu u sjevernom Walesu. Kako ima problema s izgradnjom tvrđave, njegovi ga čarobnjaci savjetuju da mora žrtvovati dječaka. Baš kada je namjeravao žrtvovati Merlina, dječak je dobio viziju dva zmaja, crvenog i bijelog, kako se bore u podzemnom jezeru ispod tvrđave. Rekao je Vortigernu da je to razlog zašto se utvrda stalno urušava. Jezero je pronađeno i zmajevi su pušteni. Vortigern je bio toliko zadivljen dječakom da ga je odlučio postaviti za savjetnika i podariti mu zemlju.

Ista priča pojavljuje se u Povijesti Britanaca koju je napisao velški redovnik Nenije u 9. stoljeću. Ovdje se, međutim, dječaka naziva Ambrozije, a ne Merlin. Ambrozije je povijesna osoba, čovjek koji je nakon Vortigernove smrti postao važan britanski vođa. Nestaje iz izvora upravo u vrijeme kad je Artur navodno postao kraljem. Kako ne postoji zapis o tome kako je Ambrozije umro, postoji mogućnost da se povukao iz vojnoga života i postao kraljevskim savjetnikom.

Ambrozije, punim imenom Ambrozije Aurelijan, vjerojatno je rođen u Amesburyju (prev. Ambrozijeva Tvrđava) u južnoj Engleskoj. Navodno je tamo i pokopan, u grobnici ispod srednjovjekovne opatije. U opatiji postoji i drevna kamena bista, prema legendi prikaz Ambrozija. Zanimljivo je i da slavni Stonehenge, kojeg je prema legendi izgradio Merlin, stoji svega tri kilometra od tog grada.

Neki smatraju da je legendarni Merlin nastao na temelju obaju navedenih povijesnih ličnosti – karakter mu je sličan Myrddinovom, a povijesna pozadina Ambrozijevoj.

Piše: Boris Blažina

Komentari