John F. Kennedy često je proglašavan jednim od najvećih predsjednika SAD-a kako u domovini, tako u inozemstvu. Događaji 22. studenog 1963. duboko su urezani u svijest ljudi diljem svijeta. Povorka, pucnjevi, opća panika, ogorčenje, smrt ubojice pod sumnjivim okolnostima i brojne teorije zavjere o počiniteljima – Kennedyjevo ubojstvo jedno je od najdramatičnijih u povijesti, što zasigurno doprinosi njegovoj fami.
Svega tjedan dana nakon ubojstva supruga, Jackie Kennedy pozvala je novinara Theodorea Whitea kako bi ju intervjuirao za poznati časopis Life. Koristeći se motivima iz arturijanske legende – njen je suprug, naime, bio ljubitelj tada popularnog mjuzikla Camelot – Jackie je vješto stvorila sliku Johna F. Kennedyja kao plemenitog, dobrohotnog i inspirirajućeg vođe nalik kakvom vitezu iz legendi o kralju Arturu. Upravo je intervju u Lifeu polazišna točka za gotovo sve opise i ocjene Kennedyjeva životnog djela. Iako su se s vremenom pojavili povjesničari s disidentskim pogledima, ostali su na marginama.
Kennedy se doista pokazao vrlo učinkovitim predsjednikom u vrijeme kriza – znao je kada treba i kada ne treba popustiti te je ostao hladne glave čak i u najstresnijim trenutcima. Međutim, iako je poznat kao pomirljiv i umjeren vođa koji je zaslužan za sprečavanje da Kubanska kriza preraste u svjetski rat, u stvarnosti je Kennedyjeva politika uvelike zaslužna za izbijanje te krize.
Kennedy je, naime, otpočetka vodio nepomirljivu politiku prema SSSR-u i njegovim saveznicima. Još na predizbornoj kampanji obećao je da će zauzeti čvršći stav prema Castrovoj Kubi, a kada je došao na vlast to je obećanje proveo u djelo – odobrio je plan CIA-e o iskrcavanju u Zaljevu svinja. Postoje jasni pokazatelji i da je odobrio pokušaje atentata na kubanskog vođu. Iako je SAD imao prednost nad SSSR-om u nuklearnom naoružanju, Kennedy je u naoružanje uložio još više sredstava od prethodnika.
Ne možemo znati da li bi Kennedy objavio rat Sjevernom Vijetnamu da mu je mandat potrajao dulje, ali činjenica je da je višestruko povećao broj vojnika koje je SAD imao u Južnom Vijetnamu. I na domaćem planu Kennedyjev uspjeh izgleda većim nego što je doista bio. Iako je prema broju odobrenih prijedloga zakona bio jedan od vodećih američkih predsjednika, njegove najvažnije zakonodavne inicijative – sveobuhvatna reforma školstva, zdravstvena zaštita za starije stanovništvo i ukidanje rasne segregacije na jugu SAD-a – doživjele su neuspjeh.
Neki vjeruju i, da je Kennedyjev mandat potrajao dulje, predsjednikov osobni život mogao ozbiljno ugroziti njegovu karijeru. Kennedy je imao brojne vanbračne afere, uključujući jednu s Judith Campbell, ženom usko povezanom s mafijom, uživao je razne vrste droge, a kolale su glasine da je poslovao s mafijom.
Ipak, Kennedy se u profesionalnom životu pokazao stabilnom ličnošću te se gotovo uvijek uspio kontrolirati i u najstresnijim trenutcima. Pred kraj života Kennedy je doista počeo voditi više pomirljivu vanjsku politiku te nastojao uvesti zakone protiv rasne segregacije, ali je ubojstvo naglo prekinulo njegovu karijeru baš u trenutku kad je bila u usponu.
Piše: Boris Blažina
