Čovjek je na kraju samo pijun viših sila.
Grk Herodot smatran je prvim povjesničarom. Veliki rimski govornik Ciceron dodijelio mu je nadimak Otac povijesti pod kojim je ostao poznat do danas. Herodot je prvi grčki mislilac koji se raskrstio s homerskom tradicijom te pristupio prošlosti kao predmetu kojeg valja istražiti, analizirati, kritički propitati i posložiti u smisleni slijed događaja.
Herodot je rođen u bogatoj plemićkoj obitelji u gradu Halikarnasu na zapadnoj obali Male Azije. Još od mladih dana sudjelovao je u političkim borbama protiv tamošnjeg tiranina Ligdamisa, perzijskog vazala. Herodotova je struja izgubila sukob te je s obitelji prognan na otok Sam (Samos). To je iskustvo zauvijek obilježilo mladog intelektualca, što se vidi i u njegovoj kritici despotizma uPovijesti. Herodota je najviše motiviralo traganje za novim znanjem. Stoga je proputovao mnoge zemlje od sjeverne obale Crnog Mora preko Trakije, Makedonije, Perzijskog Carstva, starog Egipta i Kirenaike (današnja Libija) do Sicilije. Više je puta putovao u Atenu, gdje je upoznao Sofokla i Perikla te pod njihovim utjecajem postao pobornik demokracije.
Povijest (iliPovijesti) jedino je sačuvano Herodotovo djelo te ujedno najstarije grčko djelo u prozi. Podijeljeno je u devet poglavlja, svako nazvano prema jednoj od muza. Sastoji se od niza zanimljivih priča i građe koju je Herodot prikupio vlastitim istraživanjima ili doznao od očevidaca. Međutim, Herodot gotovo nikad ne navodi svoje izvore, što su mu zamjerali mnogi kasniji povjesničari. Herodotovo djelo nije puka događajnica, već sadrži i zemljopisne podatke, opise naroda, njihovih običaja, legendi, političke organizacije itd. Herodotova je zasluga, dakle, da je pokušao povijesne događaje smjestiti u širi kontekst te otkriti njihove uzroke. Iako su mnogi Herodota smatrali nepouzdanim, novija su istraživanja pokazala da je u mnogočemu bio u pravu, čak i kada se to čini nevjerojatnim (usporedi npr. tvrdnje o divovskim mravima koji tragaju za zlatom https://povijest.hr/jesteliznali/herodot-i-divovski-mravi/).
O Herodotu kao osobi znamo vrlo malo. Iz njegova djela možemo iščitati da je bio opsjednut rijekama jer iznosi detaljne podatke i o najmanjem potoku. Volio je putovati, učiti i upoznavati nove ljude i kulture. Nije bio dobar matematičar te je često griješio čak i u zbrajanju. Dosljedno se zalagao za demokraciju, ali mu je pogled na svijet bio pesimističan te je smatrao da je čovjek na kraju samo pijun viših sila.
Piše: Boris Blažina
