Douglas Haig – od Gospodara Bojišta do Mesara Somme

Osoba britanskog feldmaršala Douglasa Haiga hrvatskoj je javnosti najpoznatija iz britanske humoristične serije Crna Guja gdje je prikazan kako u vrijeme Prvog svjetskog rata bezdušno šalje tisuće britanskih vojnika u besmislene juriše na njemačke rovove. Zapovijedi izdaje isključivo iz sigurnosti glavnog stožera gdje pomiče figurice vojnika na maketi bojišta i zatim posve nezainteresiran za njihove patnje ih počisti metlicom i lopaticom.

U zapadnom je svijetu Haig postao sinonimom za besmislenost i bezdušnost rovovskog ratovanja, posebno za nerazumijevanje i nesposobnost časničkog kadra u Prvom svjetskom ratu – kako kažu Britanci, u tom ratu magarci (generali) su vodili lavove (vojnike). Međutim, stav prema Haigu nije uvijek bio negativan. Nakon kraja Prvog svjetskog rata smatran je nacionalnim junakom te je bio poznat po nadimku Gospodar Bojišta. Američki general Pershing hvalio ga je kao čovjeka koji je pobijedio rat na Zapadnom bojištu. Na Haigovom sprovodu 1928. izdane su mu najviše počasti te se okupilo veliko mnoštvo ljudi. Kritički osvrti na njegovo zapovjedništvo počeli su se pojavljivati tek nakon njegove smrti te je iz junaka postupno postao poznat kao Mesar Haig ili Mesar Somme jer ga se držalo odgovornim za velike britanske gubitke tijekom rata.

Haig je rođen u škotskoj obitelji srednjeg sloja u Edinburghu. Studirao je političku ekonomiju, povijest starog vijeka i francusku književnost te je u ranoj dobi pokazao velik talent za jahanje. Odlučio se za vojnu karijeru tek u relativno visokoj dobi od 23 godine. Pohađao je prestižnu Kraljevsku vojnu akademiju u Sandhurstu te ostvario izvrstan uspjeh. Zatim je službovao po raznim engleskim kolonijama te stekao iskustvo u ratu protiv mahdista u Sudanu i Bura u Južnoj Africi. Bili su to ratovi s puno manevriranja, što je odgovaralo Haigu kao zapovjedniku konjice. Oni su ga, međutim, slabo pripremili za statično ratovanje na Zapadom bojištu tijekom Prvog svjetskog rata, gdje je krajem 1915. postao vrhovnim zapovjednikom tamošnjih britanskih snaga.


Haig je cijeli život vjerovao da se ratovanje sastoji od tri faze: intenzivno topničko bombardiranje i privlačenje neprijateljske pričuve, zatim proboj bojišnice i naposljetku prodor koji predvodi konjica. To je rezultiralo time da je tijekom Prvog svjetskog rata postavljao nerealne ciljeve za duboke prodore umjesto da napreduje korak po korak. Podcijenio je snagu obrane i moguću brzinu napredovanja, a to je dovelo do toga da vojnici napreduju bez adekvatne potpore te trpe teške gubitke i na kraju ne ostvaruju ciljeve. Nadalje, Haig je bio snažna pa i zastrašujuća ličnost te su mu mnogi podređeni stoga govorili ono što je želio čuti te umanjivali ili prešućivali probleme. Sukladno obrazovanju, smatrao je da je njegov posao osmisliti strategiju, a podređenima ostaviti provođenje taktike. Usto, smatrao je da se nova oružja moraju prilagoditi njegovim planovima, a ne obrnuto. Tako se zapravo udaljio od zbivanja na samom bojištu te na neki način živio u vlastitom svijetu.

Ipak, valja istaknuti da su Britanci izgubili razmjerno manje vojnika od Francuza i Nijemaca, što znači da je i u drugim vojskama bilo mnogo zapovjednika koji se nisu pravilno prilagodili novim uvjetima i tehnologiji ratovanja.

Piše: Boris Blažina

Komentari