Upornošću i strpljenjem pri vođenju politike, ali i vojnim uspjesima, pošlo mu je za rukom nadživjeti svoje konkurente i zasjesti na carsko prijestolje Etiopije.
Menelik II. rođen je 1844. kao Sahle Miriam u gradiću Ankoberu blizu današnje Adis Abebe. Bio je kralj (etiopski neguš) pokrajine Šoe u središnjoj Etiopiji, a od 1889. car Etiopije. Nazvan je prema Meneliku I., sinu kralja Salomona i kraljice od Sabe iz judeokršćanske predaje koji je u Etiopiju doveo Kovčeg Saveza. Inicijator je mnogih modernizacijskih reformi i ujedinitelj velikog dijela zemlje, a smatra ga se jednim od najvećih vladara u povijesti te države. Osim po vladarskoj sposobnosti, Menelik je ostao zapamćen kao pravedan i milostiv vladar, što je dokazao i svojim blagim odnosom prema zarobljenim Talijanima.
Menelik je deset godina svoje mladosti proveo kao zarobljenik cara Tevodrosa II., od kojega je preuzeo težnju za unapređenjem i ujedinjenjem zemlje. Tevodrosove metode bile su surove i nasilne te su na kraju dovele do careve propasti i smrti. U 21. godini Menelik je pobjegao iz zarobljeništva i vratio se na prijestolje Šoe, zbacivši namjesnika kojeg je postavio Tevodros. Upornošću i strpljenjem pri vođenju politike, ali i vojnim uspjesima, pošlo mu je za rukom nadživjeti svoje konkurente i zasjesti na carsko prijestolje Etiopije. Vojnim pohodom ujedinio je sva etiopska plemena osim onih pod talijanskim vrhovništvom.
Nakon velike pobjede nad Talijanima kod Adue u Etiopiju je stiglo mnoštvo stranih savjetnika i znatiželjnika, uključujući poznate hrvatske istraživače Mirka i Stjepana Seljana. U Etiopiju su uvedeni elementi zapadne civilizacije poput prve banke, modernog poštanskog i telekomunikacijskog sustava, elektrifikacije i vodoopskrbe te prvih motornih vozila i vlakova. Nakon Menelikove smrti na vlasti se izmijenio niz slabih ili vrlo konzervativnih vladara, što je zakočilo modernizaciju zemlje sve do dolaska Hailea Selasija na vlast (studeni 1930.).
Piše: Boris Blažina
Više o Talijansko-etiopskim ratovima:
