Antigon I. Monoftalm, poznat i kao Antigon Jednooki (382. – 301. pr. Kr.) bio je Makedonac plemenitog porijekla koji je vjerno služio Filipu II. i njegovom sinu Aleksandru Velikom kao zapovjednik pješaštva. Pokazao se vještim strategom i političarom – između ostalog, radio je na jačanju osjećaja zajedništva među grčkim gradovima – ali mnogi su ga opisali kao osobu neumjerena i bahata karaktera. Godine 333. pr. Kr. nagradili su ga postavivši ga na mjesto satrapa (upravitelja) pokrajina Velike Frigije, Likije i Pamfilije (središnji i jugozapadni dio Male Azije).
Pošto je Aleksandar iznenada umro, došlo je do sukoba između njegovih vojskovođa (dijadoha) oko nasljedstva. Prvo je vlast preuzeo vojskovođa Perdika, ali ostali nisu priznali njegovu vlast te je ubijen u uroti časnika. Antigon je zatim u kratko vrijeme sklopio i prekinuo saveze s raznim drugih dijadosima da bi naposljetku stvorio državu koja je obuhvaćala teritorij od Dardanela do rijeke Eufrat. Pobijedio je vladara Egipta Ptolemeja u bitki kod Salamine i tako osigurao kontrolu nad važnim trgovačkim pravcima na Sredozemlju.
Godine 306. pr. Kr. proglasio se kraljem, a njegovi su rivali uskoro slijedili Antigonov primjer tako da je na prostoru Aleksandrovog Carstva stvoreno pet kraljevstva. Preostali dijadosi (sada kraljevi) – Ptolemej u Egiptu, Lizimah u Trakiji, Kasandar u Makedoniji i Grčkoj te Seleuk u Aziji istočno od Eufrata – shvatili su da je Antigon nadomak toga da obnovi Aleksandrovo carstvo te su se udružili protiv njega. U bitki kod Ipsa 301. pr. Kr. Antigonova je vojska poražena, a on sam nije želio pobjeći te je poginuo u visokoj dobi od 81 godine. Bila je to jedina bitka koju je ikad izgubio. Zatim su ostali dijadosi među sobom podijelili ostatke Antigonova carstva. Njegovom smrću okončana je ideja o ponovnom ujedinjenju Carstva.
Ipak, Antigonovi su se nasljednici – poznati kao Antigonidi – uspjeli nametnuti kao vladari Makedonije i dijela Grčke sve do 168. pr. Kr., kada su ih svrgnuli Rimljani. Pored svojeg vojničkog umijeća, Antigon je bio poznat po poticanju razvoja gradova te sponzoriranju umjetnika među kojima je najistaknutiji Apel, prema mnogima najveći antički slikar.
Piše: Boris Blažina
