Čovjek koji se proglasio carem SAD-a

Joshua Abraham Norton rođen je oko 1818. u Engleskoj. Otac mu je bio uspješan židovski trgovac koji se 1820-ih preselio u Južnu Afriku. Malo je poznato o životu Joshue Abrahama prije nego što je 1849. stigao u SAD, u vrijeme kad je vladala zlatna groznica. Počeo se baviti trgovinom nekretninama u San Franciscu te je stekao imovinu od oko 250.000 američkih dolara, što je u to vrijeme vrijedilo mnogo više nego danas.

Uskoro se polakomio te izgubio gotovo sav imetak prilikom neuspjelog pokušaja da 1853. ovlada tržištem u San Franciscu tijekom velike nestašice riže. Nestao je s javne scene sve do jednog dana 1859. kad se jednostavno pojavio u uredu novina San Francisco Bulletin te tražio da objave njegov proglas o tome kako se proglašava carem SAD-a.

Nitko od stanovnika grada nije se pobunio. Ironično su se klanjali caru Nortonu I., kako se nazvao, dok je šetao gradom, a u rubrici u gradskom imeniku pisalo je da mu je zanimanje car. Novine su dobro prodale priču o ekscentričnom čovjeku koji si je umislio da je car. Uskoro se u jednom listu pojavila satirična vijest o raspustu Kongresa zbog korupcije i imenovanju cara Nortona I.

Car je izdavao razne naredbe o raspuštanju raznih državnih tijela, davao zapovijedi generalima te uskoro ukinuo državni poredak i proglasio apsolutnu monarhiju. Kad su Francuzi izvršili invaziju Meksika, pokazao je vanjskopolitičke ambicije te si dodijelio titulu zaštitnik Meksika. Zabranio je da se San Francisco naziva popularnim nadimkom Frisco te propisao kaznu od 25 dolara za sve koji to prekrše.

Postao je maskota grada te su mnogi ljudi kupovali razglednice s Nortonom u carskoj odori, a prodavale su se i lutke s njegovim likom. Kazališta su uvijek rezervirala jedno mjesto za cara, a mogao je besplatno putovati vlakom i jesti u nekim restoranima – njegova prisutnost poslužila je kao odlična reklama. Unatoč svemu, ostao je siromašan te je preživljavao zahvaljujući porezima koje su mu davali njegovi podanici (obožavatelji). Izdavan je i novac s njegovim likom i pečatom.

Živio je u malom stanu te je, izuzev pompoznih javnih nastupa, živio skromno, provodeći dane igrajući šah, prisustvujući misama, čitajući knjige i šećući svojim carstvom s dva vjerna psa. Umro je od moždanog udara početkom 1880. godine. Na sprovodu se pojavilo oko 10.000 ljudi.

 

Piše: Boris Blažina

Komentari