Šamar za Homo sapiensa: Homo naledi je prvi pokapao svoje mrtve i stvarao umjetnost

Fotografija: Screenshot YouTube ( History with Kayleigh).

Do sada smo se sporili oko toga jesu li možda neandertalci prvi pokapali svoje bližnje ili smo to ipak činili mi. No dok se nismo ni oko toga uspjeli dogovoriti već smo došli u trilemu jer se pojavio i Homo naledi, kao novi kandidat za prvog predstavnika vrste koja je pokapala svoje mrtve. Ako vas zanima antropologija onda ste već čuli za ovu novootkrivenu vrstu.

Relativno mali, ali s mozgom koji radio 100 na sat

Pripadnici ove vrste nađeni su u špiljskom sustavu nazvanom Rising Star, smještenom nedaleko Johannesburga u Južnoafričkoj Republici 2013. godine. U ovoj je špilji dugačkoj oko 4 kilometra, nađeno više pripadnika ove vrste, a o čemu smo već pisali. Homo naledi se datira između 500 000 i 240 000 godina prije sadašnjosti. Prema do sada rekonstruiranim podacima pripadnici vrste Homo naledi bili su relativno mali i skladne građe što znači da nisu bili ni mršavi ni debeli. Mozak im je bio nešto veći od mozga čimpanze, ali je po svemu sudeći radio 100 na sat. Do sada se obično smatralo da je razvoj mozga išao putanjom od manjeg ka većem, no Homo naledi je potvrdio, ono što nam je ranije ispričao, maleni Homo floresiensis, a to je da razvoj mozga imao smjernice drugačije od onih koje smo mi zacrtali.

Grublja fizionomija

Iako su nalazi ove vrste vezani samo uz jedan špiljski lokalitet on nam je dao više jedinki nego sve ostale starije vrste zajedno, kako kaže paleoantropolog koji je otkrio ovu novu vrstu – Lee Berger. Zahvaljujući brojnim nalazimo jedinki Homo naledija mi danas znamo kako su točno pripadnici ove vrste izgledali. U cjelini Homo naledi je imao grublju fizionomiju pa je tako imao širi nos, kao i nešto širu čeljust. Jednom riječju bio je mješavina starih i novih osobina.


Glava u torbi

Kasnija istraživanja pokazala su da je ova vrsta imala kompleksan mozak smješten u maloj glavici. Homo naledi je poznavao vatru, ali je i, čini se, pokapao mrtve i stvarao neku vrst umjetosti. Špiljski  kompleks u kojem su nađeni pripadnici ove vrste je prilično nezgodan i ukoliko je točno da su oni namjerno pokapali svoje mrtve, morali su mrtva tijela nositi u podzemne odaje. To  je bilo krajnje nezgodno i opasno, i u njima vam je glava stalno bila, što bi se reklo, u torbi.

Što je otkrilo najsnažnije zračenje na svijetu?

Prema prvim analizama bilo je jasno da ovdje imamo dva pokopana mrtva tijela u jednoj od špiljskih prostorija. Tijela su položena u rupu u sklupčanom položaju. U jednom grobu je nađeno odraslo tijelo, a drugom tijelo adolescenta. U biti jasno je bilo da je riječ o ukopima koji su nalikovali srednjovjekovnim grobovima koji su se kopali jedan do drugog. U analizi fosilizirane građe korišteno je sinkrotronsko zračenje, a koje je danas najsnažnije na svijetu i pruža uvid u strukturu tvari. Upravo je ovo zračenje omogućilo da se uoči da je ovdje bilo ostatka i drugih tijela odnosno da je ovdje doista riječ o grobnici. U blizini ruke u jednom ukopu nađena je kamena alatka pa bi se ovdje moglo govoriti i o svojevrsnom grobnom prilogu. Konkretna alatka pokop bi moglo učiniti pogrebom u formalnijem smislu riječi.

Hashtag i odsjaj vatre

Na ulazu u ovu pogrebnu odaju nalazili su se i petroglifi. Kada ih pogledamo ne čine nam se spektakularnim, no analiza ovih ‘škrabotina’ je pokazala da su bili obojeni i to s više boja, kao i da su nalikovali, ako se u njih bolje zagledamo, hashtagu. Interesantno je da su slični crteži nađeni na Gibraltaru i da su iza njihova stvaranja stajali neandertalci. Iako se ovi urezani crteži ne čini vrijednim pozornosti, dodamo li im odsjaj vatre stvari će se promijeniti. Linije će oživjeti i površina će postati pokretna, kao u kakva animirana filma, a što može stvoriti halucinogeni efekt, što je možda i bila namjera prvih umjetnika.

Vratimo se još na onu alatku iz groba. Slična je takva nađena na Gibraltaru i služila je za likovno izražavanje, što nas dovodi do nevjerojatnog zaključka da ovdje imamo kako se čini najstariju poznatu umjetničku alatku na svijetu, a koja nije pripadala čovjeku. Rezultati ovog istraživanja izazvat će pravu buru, i mnogi će to doživjeti kao neopravdani šamar superiornom Homo sapiensu.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari