Prepad na Pulu i potop Viribusa Unitisa

Iz trsatske je luke 1912. godine isplovio prvi od četiri velikih i najsuvremenijih austro-ugarskih bojnih brodova, Viribus Unitis. Bio je to admiralski brod austro-ugarske Ratne mornarice, konstrukcijske istisnine 20000 t, dužine 151 m i širine 27,3 m. Ime je dobio prema motu dugovječnog austro-ugarskog cara i kralja Franje Josipa I., a u doslovnom prijevodu s latinskog jezika njegovo ime značiZajedničkim snagama.

Od početka Prvog svjetskog rata i velikih sukoba između Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine Italije, najutvrđenija austrijska vojna baza, Pula, bila je jedan od glavnih ciljeva talijanske ratne mornarice. S obzirom na to da je austro-ugarska flota služila samo za odvraćanje neprijatelja od napada te je stalno boravila u luci, ne uključujući se u bitke na otvorenom moru.

Marljivi radnici trsatske luke gradili su vojne brodove, a Viribus Unitis dovršavali su čak dvije godine. Bio je jedan od najvećih brodova onoga doba, naoružan s 12 topova kalibra 305 mm i 12 topova kalibra 150 mm te nizom manjih topova. Sadržavao je mjesta za čak 1097 članova posade, dok se u vrijeme izbijanja rata ta brojka znatno povećala. No, spletom okolnosti i nenapredovanjem na bojištima u Prvom svjetskom ratu, mornari austro-ugarskog vojnog brodovlja nisu uspijevali u potpunosti slomiti napade suparničke vojske. Ratni mornari Viribusa Unitisa hrabro su se borili u bitkama, no pred završetak Prvog svjetskog rata izvedena je pomorska akcijaPrepad na Pulu, organizirana od strane talijanskih podvodnih diverzanata s ciljem oštećivanja austrijske flote usidrene u Puljskome zaljevu u Istri. Napad na pulski zaljev dogodio se samo jedan dan nakon što se na Viribusu Unitisu zavijorio crven-bijeli-plavi barjak i tek što je dan prije na njemu otpjevana Lijepa naša. Zajedno sa Viribus Unitisom život je izgubio i Janko pl. Vuković Podkapelski, hrvatski mornarički časnik u austro-ugarskoj mornarici te četiri stotine njegovih mornara.

Potop slavnog Viribus Unitisa


Zaron Viribus Unitisa u tamne morske dubine predstavljao je i konačan raspad Austro-Ugarske Monarhije. Mornari na brodu odbijali su poslušnost pa su novoosnovani mornarski komiteti preuzimali zapovjedništvo na ratnim brodovima što je na koncu dovodilo do kaotičnih ishoda za već odavno rasklimanu Monarhiju.

Matea Čelebija

Komentari