Ono kada si gladan, a nigdje dućana

Fotografija: Todayilearned

Ne znamo volite li posjećivati špilje, ali ako je odgovor na to pitanje potvrdan, predložili bismo vam da iduće godine svakako posjetite špilju Vindiju, pravi mali dragulj među špiljama zbog svojih vrijednih ostataka još iz prapovijesnih vremena. Špilja se smjestila u blizini sela Donje Voće, nedaleko Varaždina pa ukoliko se nađete u okolici, nema razloga da ovdje ne svratite i dio dana provedete u zelenilu, a ujedno “ušetate” u svijet paleolitika. Bit će to “dugačka” šetnja, ali samo u smislu ulaska na lokalitet čiji se nalazi neandertalskih kostiju datiraju između 40.000 i 32.000 godina prije sadašnjosti.

Hrana i voda “na dohvat ruke” 

Sama je špilja duboka 50 m, a na nekim mjestima širina joj doseže više od polovice njene duljine, a ponegdje je visoka do 20 m. Svojim dimenzijama bila je to prostrana i ugodna špilja. Kako u njezinom podnožju teče potok Šokot ona je bila posebno pogodna jer su njezini stanovnici imali osiguranu pitku vodu za svoje razne potrebe poput pića i pranja. Uz sve navedeno okolno je područje obilovalo bogatim biljnim i živoitnjskim svijetom pa su im hrana i piće bili “na dohvat ruke”. Uokolo je bilo i dosta kremenja pogodnog za izradu oruđa i oružja te su ovdje bez problema mogli izrađivati sav potreban alat. Dakle, bilo je to idealno mjesto za život.

Potok Šokot

Dijeljenje hrane


Upravo je ovaj lokalitet sa svojim nalazima dao uvid u prehranu i strategije preživljavanja neandertalske populacije. U ono vrijeme niste mogli skoknuti do nekog dućana i kupiti što želite jesti već ste prvo morali naći hranu. Uvijek je bila nepoznanica, što ćete točno određenog dana imati na jelovniku, pod uvjetom da ga bude. Isto tako niste znali hoće li tog dana biti dovoljno hrane za sve. Osim toga kada biste se vratili ne biste jelo mogli  jednostavno staviti u pećnicu već biste prvo morali pripremiti ognjište na kojem ćete ulovljeno meso ispeći. Možemo zamisliti da su članovi zajednice tog vremena zajednički sjedili oko vatre i dijelili vruće meso, koje je jednim dijelom moralo biti sirovo i krvavo. Istraživanje neandertalaca u Vindiji je pokazalo da su oni bili dobri lovci koji su najvećim dijelom konzumirali meso, dok su bilje jeli u neznatnim količinama.

Meso, meso i još malo mesa

Budući da su živjeli u vrijeme zadnjeg ledenog doba bilo je važno u sebe unijeti što više kalorija i masnoća, a što je rezultiralo prehranom bogatom proteinima. To ne znači da nisu lešinarili i skupljali ostatke mrtvih životinja, no pitanje je u kojoj mjeri su to činili jer je jedenje lešina samo po sebi bilo opasno, no sigurno bi se poslužili povremeno svježim lešinama. Zasigurno su tijekom dugog vremenskog razdoblja i “ispipavanja” skupili iskustvo koje ih je naučilo razlikovati što se smije, a što ne smije konzumirati. Nedavna istraživanja su pokazala na temelju proučavanja zuba da su neki neandertalci, konkretno oni na jugu na području Španjolske, na lokalitetu El Sidrón,  jeli samo bilje, a pretpostavlja se da je takav izbor posljedica nedostatka mesne hrane. Kao nova komponenta u hranjenju navode se u toj studiji i gljive koje se do sada nisu smatrale dijelom njihove prehrane .

Neovisno o tome jesu li neandertalci jeli više biljnu ili životinjsku hranu, život im je svaki dan predstavljao novo iznenađenje, počev od toga što će taj dan jesti. Suočeni s izborom između ovakvog izazova, i monotonije u kojoj bi došli u dućan i tražili, primjerice konzervu mamuta mi bismo razmaženo, kako nam i priliči, izabrali ovo drugo.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari