Matilda je sa 16 godina upravljala Italijom

Zbog klimavog legitimiteta engleski kralj Henrik I. oženio se s Matildom Škotskom, kćeri škotskog kralja Malcolma III. čija je supruga bila izravni potomak anglo-saksonske kraljevske obitelji (kuće Wessex). Djeca rođena u tom braku imala su stoga i anglo-saksonsku i normansku krv, čime je Henrik namjeravao smiriti nerede u kraljevstvu.

Iako je bio mudar i iznimno sposoban vladar, plan Henrika I. nije uspio. Imao je više od 20 vanbračne djece, ali samo jednog legitimnog sina i kćer. Supruga mu je umrla od bolesti 1118., a sin mu se utopio prilikom prelaska La Manchea dvije godine kasnije. Tako mu je jedina moguća nasljednica postala kći Matilda, nazvana po majci. Prema engleskom zakonu nije bilo zabranjeno da žena naslijedi prijestolje, ali takvo što bilo je bez presedana u praksi. Henrik je primorao sve velikaše da prihvate Matildu kao njegovu nasljednicu, obećavši im pritom da ju neće udati za stranca. Kasnije je, međutim, to obećanje prekršio. Bila je to kobna pogreška koja je dovela do brojnih sukoba. 

Odgojena za caricu

Matilda, Henrikova jedina legitimna kći i unuka Vilima I. Osvajača, još je kao osmogodišnja djevojčica zaručena za Henrika V., vladara Svetoga Rimskog Carstva Njemačkog Naroda. Riječ je o dobro promišljenom političkom potezu Henrika I. jer je time dobio ne samo dodatan legitimitet, već i moćnog saveznika protiv neprijatelja u tada razjedinjenoj Francuskoj. Car je Matildu otpočetka obrazovao za administrativne poslove. Kao što je u to doba bilo uobičajeno, kada je navršila 12 godina udala se za 18 godina starijeg Henrika V. u gradu Wormsu. Tako je mlada crvenokosa Normandijka već s 12 godina stekla titulu o kojoj su mnogi mogli samo sanjati – carica Svetog Rimskog Carstva. Međutim, kako je Henrik V. u to vrijeme bio u sukobu s papom, Matildu je za njemačku caricu u Rimu okrunio papin legat, kasniji protupapa Grgur VIII., zbog čega su neki dovodili u pitanje legitimnost caričine titule. Ona sama nije imala nikakvih dvojbi – uvijek je zahtijevala da je se oslovljava kao caricu.

Matilda je još kao dijete na očevu dvoru naučila čitati i pisati, a zatim je Henrik V. usmjerio njeno obrazovanje. Inteligentna djevojka brzo je savladala njemačku kulturu i administrativne vještine. Godine 1118., sa svega 16 godina, Henrik V. je carici Matildi povjerio upravljanje Italijom dok se on pozabavio borbom protiv pobunjenika u njemačkim zemljama. U Italiji se sastajala s magnatima i klerom, a u administraciji su joj pomagali iskusni ljudi te talijanski kancelar. Matilda je time dobila vrlo vrijedno praktično iskustvo upravljanja državom. Postala je omiljena među narodom te stekla nadimak Matilda Dobra. Nakon što je Wormskim konkordatom iz 1122. završen carev sukob s papom i pobunjenicima, Matilda je pokušala posjetiti oca u Engleskoj, vjerojatno u namjeri da s njim raspravi pitanje nasljeđivanja, ali joj flamanski grof Karlo I. nije dozvolio da prođe njegovom zemljom te je putovanje odgođeno.

Iako su se prilično dobro slagali, Henrik V. i Matilda nisu imali djecu. Godine 1125. car se naglo razbolio i umro. Nepostojanje nasljednika ograničilo je Matildinu moć. Jedine su joj opcije bile ponovno se udati, s onim koga bi odredila careva obitelj ili se jednostavno vratiti u Englesku. Odlučila se na potonje, ali nikad nije zaboravila svoju carsku titulu.

 Piše: Boris Blažina

Komentari