Jedan od ponajboljih svjetskih jahača je, baš poput najpoznatijeg filmskog Supermana, nakon pada s konja ostao paraliziran

Kevin Babington. Fotografija: The Chronicle of the Horse.

Slučaj o kojem ćemo danas pisati nalikuje onom Christophera Reevea, glumca koji se proslavio ulogom Supermana, a koji je nakon sličnog pada s konja ostao potpuno nepokretan. Reeve je intenzivno vježbao i rekao je da čovjek kada se suoči sa zastrašujućom dijagnozom poput njegove, ima dvije mogućnosti ležati i ne činiti ništa ili se pokrenuti i boriti za svaki dan. Unatoč svim svojim naporima, želji i volji, kao i financijskim sredstvima umro je u 52-oj godini života.

Zaljubljenik u životinje i preponsko jahanje

Kevin Babington zaljubljenik je u konje, ali uopće životinjski svijet, ubrajao se u najbolje svjetske jahače i ali trenere u jahačkom sportu. Sudjelovao je na ljetnim Olimpijskim igrama u Ateni 2004., na kojima je kao Irac nastupao za nacionalnu reprezentaciju te osvojio nezahvalno četvrto mjesto. Kasnije je odselio u SAD-e, gdje živi i danas na svom imanju u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji. U ljeto 2019. sudjelovao je na prestižnom američkom natjecanju konja na otvorenom u Hampton Classic Horse Show-u, u malom zaselku Bridgehamptonu na Long Islandu u saveznoj državi New York. Na tom je natjecanju ušao u kvalifikacije za glavnu nagradu iz najzahtjevnije razine preponskog jahanja, koja se održava prema pravilima Međunarodne federacije za konjički spor (FEI). U toj se razini preskaču prepreke visine od 1,6 do 2 m. Ovo je ujedno najopasnija vrsta konjičkog sporta, koja je izazovna i za iskusne jahače.

Kako je došlo do nesreće?

Nakon što je Kevin s jednim od svojih ponajboljih konja Shorapurom preskočio dvije prepone, zbog igre svjetla i sjene učinilo se da je treća prepreka bliže nego što je bila, uslijed te pogrešne procjene došlo je do preranog skoka, a on je pao s konja prema naprijed i to na glavu. Nasreću nije slomio vrat, ali su mu bili slomljeni svi ligamenti vratne strukture. U tom padu zadobio je ozlijede leđne moždine, nakon čega je prebačen u Medicinski centar Sveučilišta NYU Langone Health u New Yorku na Manhattanu. Uskoro je postavljena zastrašujuća dijagnoza njegove potpune paraliziranosti od ramena nadolje. Nakon toga je počelo skupljanje sredstava za Kevinovo liječenje, putem američke crowdfunding platforme GoFundMe.


Terapija matičnim stanicama

Zahvaljujući velikoj količini prikupljenih sredstava dobio je mogućnost iskorištavanja svih resursa suvremene medicine. Podvrgnut je nizu fizioterapeutskih vježbi, a uz to je postao sudionikom medicinskih ispitivanja tretmana matičnim stanicama na klinici Mayo u gradu Rochesteru u Minnesoti. Njegova je dnevna soba, u međuvremenu, pretvorena u pravu terapeutsku sobu. Svakodnevna terapija uključuje: vibracijsku ploču, magnetsku terapiju, fizikalnu terapiju, aparat za masažu, i električni bicikl.

Kevinovo stanje danas

Terapije daju rezultate, sada može podići jednu ruku, može pomicati nekoliko prstiju na rukama i nogama. Vraća mu se osjećaj u trbušne mišiće. Osjeća trnce u nogama, što je pokazatelj da je na pravom putu, ali put oporavka je spor. Bolovi, kaže on, postaju podnošljiviji, što mu je omogućilo smanjivanje doze analgetika. Kevin ima dojam da tek sada, nekoliko godina nakon nesreće, može razmišljati jednako lucidno, kao i prije ovog događaja. On je samouvjeren i vjeruje ne samo da će ponovno hodati već i jahati.

Cilj je postići što veću samostalnost

U međuvremenu je počeo koristiti invalidska kolica s ručnom kontrolom za kretanje. Kuću mu je prilagođena novim potrebama, kako bi bio što samostalniji. Može samostalno ići u staju i posjetiti svoje konje. Naravno, da nije novca ovakvih rezultata ne bi bilo. Njegova je supruga izjavila da je riječ o stotinama tisuća skupljenih dolara. Iako je u teškoj situaciji, počeo je raditi i voditi sate putem on-line komunikacije s učenicima. Istovremeno je nabavio psa, australsku ovčarku Samanthu, koja će mu pomagati u procesu oporavka.

Dan pod dan

Kevin ima i jaku potporu svoje supruge i dviju kćeri, koje su preuzele vođenje imanja i obiteljskog posla. Na život gledaju s optimizmom, ne postavljaju visoke ciljeve i žive dan po dan. Shvatili su da je strpljenje ono što im treba, ali kako kaže Kevinova supruga Dianna:

Nikada ne odustajem. Ako nas zamole da isprobamo novu koru nekog ljekovitog drveta iz Mongolije, znate da smo na sljedećem letu! Gljive s Himalaje? Zašto ne!

Život je putovanje i nekada sam cilj nije toliko bitan koliko sam put, a Kevin na tom putu nasreću ima punu podršku svojih najbližih.

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

 

Komentari