Epski sukob u drevnoj Kini 3. dio

Krajem 230-ih vladajuću dinastiju Cao u državi Wei ugrozila je nova, unutarnja prijetnja – veleposjednička obitelj Sima, čiji je najvažniji predstavnik bio general Sima Yi.

Sima Yi je bio vrlo uspješan general i vješt političar te je naposljetku nadmudrio cara Caa Shuanga. Dok je 238. careva obitelj bila izvan prijestolnice, izveo je državni udar u Luoyangu te preuzeo vlast, ostavivši cara kao svoju marionetu. U nekim je predajama to prikazano kao čisti oportunizam, dok je u drugima Sima Yi prikazan kako djeluje u najboljem interesu države, tj. tvrdi se da je zbacio nesposobnog cara kako bi osigurao opstanak države.

Sima Yan (car Wudi)
Sima Yan (car Wudi)

Uspon dinastije Jin i pad suparničkih država
Dok je u državi Wei padala moć dinastije Cao došlo je i do slabljenja vrhovne vlasti u državi Shu. Na vojnom polju Shu više nije postizala uspjehe, a na dvoru su vlast de facto preuzeli eunusi. Godine 263. nasljednici Sime Yia pokrenuli su veliku invaziju države Shu iz triju pravaca. Vojske države Shu natjerane su u opće povlačenje, a jedna vojska države Wei pod generalom Simom Yanom prešla je stotine kilometara planinskog terena bez ceste, što joj je omogućilo da zaobiđe drugu neprijateljsku liniju obrane te iznenada zauzme prijestolnicu Chengdu. Car Liu Shan je odveden u Luoyang, gdje mu je nadjenuta titula vojvoda Anle, što u prijevodu glasi Sigurnosti i sreće. Zapravo je to bio diplomatski način da se pokaže kako više nema nikakvu stvarnu vlast. Država Shu je nakon 43 godine prestala postojati.

Sima Yan je u državi Wei prisilio cara Caa Huana na abdikaciju te 265. utemeljio novu dinastiju Jin, uzevši pritom carsko ime Wudi. Počeo je graditi mornaricu kako bi stekao kontrolu nad rijekom Yangtze te otvorio vrata invaziji na državu Wu. Pripreme su trajale više od desetljeća. Za to vrijeme država Wu, lišena snažnog vladara Suna Quana, također je počela slabjeti. Na vlast je došao Sun Hao, mladić koji je vladao kao tiranin te nemilosrdno ubijao ili proganjao sve sljedbenike za koje je smatrao da bi ga mogli ugroziti. Sredinom 270-ih u kraljevstvu Wu više nije bilo sposobnih generala. Pripajanje kraljevstva Shu još je uvećalo nadmoć države Wei nad državom Wu.

Nakon što je Sima Yan (car Wudi) 279. otpočeo invaziju, nije ga bilo moguće zaustaviti. U proljeće iduće godine slomljene su posljednje vojske države Wu te je zauzeta prijestolnica Jianye. Sun Hao se predao i ostatak života proveo u kućnom pritvoru na jednom seoskom imanju. Time je okončano razdoblje Tri kraljevstva i uspostavljeno carstvo dinastije Jin.


Kratak predah

Car Wudi je tako vojnom silom uspio ponovno ujediniti Kinu te okončati dugotrajno razdoblje ratova i nemira. Međutim, poredak koji je uspostavio nije dugo trajao. Njegovi sinovi sukobili su se oko prijestolja, što je kulminiralo tzv. Pobunom osam kraljeva 291. – 306. godine. Kako bi ojačali položaje, kraljevi su unajmljivali plaćenike od stepskih naroda onkraj sjeverne i sjeverozapadne granice Kine te vodili iscrpljujuće ratove. Time su izgubili povjerenje naroda te se sjeverna Kina politički razmrvila i utonula u novo razdoblje ratova i bezvlađa. Južna Kina našla se pod opresivnom vladavinom loze dinastije Jin, ali je sačuvala teritorijalni integritet. Zato su se mnogi seljaci preselili na jug, u plodnu i slabo nastanjenu nizinu rijeke Yangtze. To je rezultiralo velikim rastom stanovništva, a zatim i ekonomskim prosperitetom. Južna je Kina tako prvi put u povijesti postala demografski i gospodarski jača od sjeverne.

Dalekosežne posljedice

Veliki kanal
Veliki kanal

Iako su neprestane vojne operacije nanijele veliku štetu Kini, u vrijeme Tri kraljevstva došlo je i do važnih napredaka u tehnologiji i znanosti, posebno na polju vojne strategije i razvoja vatrenog oružja – neke strategije iz toga vremena proučavaju se i danas na vojnim učilištima. Potreba za jačanjem vojske rezultirala je napretkom u tehnikama obrade metala. Uvedene su napredne vodenice, bolje tehnike navodnjavanja (posebno sustav kanala u kraljevstvu Shu) i proizvodnje svile (Luoyang, Henan). Unaprijeđen je kineski repetirajući samostrel chu-ko-nu te su nastali brojni izumi poput mehaničkog kazališta lutaka koje je radilo na načelima hidraulike, Dvokolice u smjeru juga (nemagnetski kompas koji zahvaljujući diferencijalu, odnosno pažljivom izboru veličine kotača i zupčanika, uvijek može pronaći jug), drvenog vola (naprava slična tačkama), hidraulične pumpe za vodu itd. U državnu je službu uvedeno standardizirano pismo (tradicionalno kinesko pismo).

Kako bi zaštitili svoje posjede, neki su ih lokalni plemići utvrdili te učinili samodostatnima. Time su postavljeni temelji razvoju gospodarskog sustava sličnog srednjovjekovnim europskim vlastelinstvima. Nestanak efektivne središnje vlasti rezultirao je i propašću središnje kovačnice novaca te pojavom novčića koje su na svoju inicijativu izrađivali lokalni moćnici. Još jedna posljedica razdoblja Tri kraljevstva bila je podjela Kine na tri gospodarske makroregije koje su više-manje pratile granice razdiobe među tri kraljevstva. Glavni komunikacijski kanali među tri regije bile su djelo ljudskih ruku – Veliki kanal Peking – Hangzhou, koji spaja sjever i jug, sustav prijenosa tereta kroz Tri klanca rijeke Yangtze (arterija jugozapad – sjeveroistok) te daščani planinski putovi koji povezuju jugozapad i sjeverozapad države.

Razdoblje Tri kraljevstva obilježio je uspon dvije religije. Taoizam je srastao s konfucijanizmom, na temelju čega se razvila specifična carska ideologija koju su preuzele sve kasnije vladajuće dinastije. Druga značajna religija koja je doživjela procvat bio je budizam. Ta je religija stigla u Kinu Putem svile jer su redovnici putovali s trgovcima. Budizam se u mnogo toga znatno razlikovao od animističkih religija stare Kine. Bila je to prva prava univerzalna religija jer se odnosila na sve ljude bez obzira na društveni status ili narodnost. Usredotočenost na osobno spasenje i nematerijalne stvari očito je našlo plodno tlo u društvu brojnih unutarnjih razdora. Izgrađeni su mnogi hramovi i milijuni Kineza prešli su na budizam. Preko budizma su u Kinu stigle i indijska arhitektura, filozofija i znanost. Bio je to najjači strani utjecaj u Kini do 19. stoljeća.

Karakteristika ovog razdoblja je i razvoj plemićke kulture. Plemići su se vjenčali samo s onima istoga ili višega društvenog položaja te su se tako u njihovim rukama gomilali novac i veliki zemljišni posjedi. Od države su dobivali visoke plaće te su bili izuzeti iz poreznog sustava i tlake. Ipak, od ovoga je bilo i koristi jer su si bogate obitelji mogle priuštiti bolje obrazovanje, knjige, bavljenje umjetnošću i slično. Stoga je došlo do pravog procvata kulture.

Najgora posljedica razdoblja Tri kraljevstva je veliko stradanje stanovništva, što u sukobima lokalnih vladara, što kao posljedica odluka Dvora, što kao žrtve pljačkaških vojski koje su harale zemljom. Prema službenom popisu stanovništva, broj ljudi na području Kine pao je s 56 milijuna 156. na 16 milijuna 280. godine. To znači da je ovaj građanski rat jedan od najkrvavijih sukoba u ljudskoj povijesti.

Piše: Boris Blažina

Epski sukob u drevnoj Kini 1. dio

Epski sukob u drevnoj Kini 2. dio

Komentari