Engleska nakon normanskog osvajanja

Godine 1066. došlo je do velikog preokreta u engleskoj povijesti. Plemić iz Normandije u Francuskoj zvan Vilim Kopile izveo je invaziju na englesku obalu, porazivši zatim vojsku anglo-saksonskog kralja Harolda II. Godwinsona kod Hastingsa.

U Bitki kod Hastingsa poginuo kralj Harold II., a Vilim se zatim kombinacijom vješte politike i grube sile uspio nametnuti kao novi kralj Engleske – Vilim I. Osvajač. Normani, koji su tada govorili francuski postali su novi vladajući sloj nad Anglo-Saksoncima. Proces stapanja Normana i Anglo-Saksonaca tekao je sporo, a Vilimova vlast nije bila čvrsta te je do smrti 1087. morao gušiti pobunu za pobunom.

Utrenutku Vilimove smrti Engleska je imala vrlo učinkovite temelje za prerastanje u veliku europsku silu. Normanska vojna moć i tehnika spojena s anglo-saksonskom pravnom i administrativnom tradicijom pružila joj je tu mogućnost. Ali potencijali nemaju vrijednost ako ih se ne može učinkovito iskoristiti. U stvarnosti je i dalje vladalo pravo jačega, a to se stanje održalo do 1154. godine, kada je na prijestolje zasjeo Henrik II. Dotad je preduvjet učinkovite vlasti bila kontrola nad državnom riznicom u Winchesteru. Čak je i obred krunidbe bio brz i improviziran, a mogao je voditi bilo koji pripadnik visokog klera u blizini.

Vilima je naslijedio Vilim II. Riđi, sposoban vojskovođa i upravitelj, ali nevješt političar. Izgubio je naklonost svjetovnih i crkvenih velikaša te je 1100. poginuo kada ga je tijekom lova pogodila zalutala strijela. Plemići u njegovoj pratnji ostavili su tijelo da leži u šumi pa su mnogi posumnjali da je riječ o ubojstvu, ali to nikada nije dokazano. Vlast je zatim prigrabio Henrik, njegov mlađi brat koji se tada nalazio u blizini Winchestera. Londonski biskup okrunio ga je kao Henrika I. bez obzira što je još imao živućeg starijeg brata.

Kako bi učvrstio svoj klimavi legitimitet, Henrik I. zatim se oženio s Matildom Škotskom, kćeri škotskog kralja Malcolma III. čija je supruga bila izravni potomak anglo-saksonske kraljevske obitelji (kuće Wessex). Djeca rođena u tom braku imala su stoga i anglo-saksonsku i normansku krv, čime je Henrik namjeravao smiriti nerede u kraljevstvu. Iako je bio mudar i iznimno sposoban vladar, plan mu nije uspio. Imao je više od 20 vanbračne djece, ali samo jednog legitimnog sina i kćer. Supruga mu je umrla od bolesti 1118., a sin mu se utopio prilikom prelaska La Manchea dvije godine kasnije. Tako mu je jedina moguća nasljednica postala kći Matilda, nazvana po majci. Prema engleskom zakonu nije bilo zabranjeno da žena naslijedi prijestolje, ali takvo što bilo je bez presedana u praksi. Henrik je primorao sve velikaše da prihvate Matildu kao njegovu nasljednicu, obećavši im pritom da ju neće udati za stranca. Kasnije je, međutim, to obećanje prekršio. Bila je to kobna pogreška koja je dovela do brojnih sukoba. 


Piše: Boris Blažina

Komentari