Djevojčica spasila majčin život zahvaljujući intervenciji – duha?!

Torinsko platno, krugovi u žitu, izvanzemaljska letjelica u Roswellu, čudovište koje se brčka u Loch Nessu, brodovi koji nestaju u zloglasnom Bermudskom trokutu, snježni čovjek koji se već godinama uspješno skriva po planinama Nepala i Tibeta, kotrljajuće kamenje u Dolini smrti, žabe i gušteri koji padaju s neba te sposobnost hrvatskih penzionera da prežive od prvog od prvog neki su od velikih svjetskih misterija. Zagonetne pojave događaju se, međutim, oduvijek, svakodnevno, i to tzv. običnim ljudima. Prije desetak godina, u domenu paranormalnog zakoračila je Amerikanka Catherine Cox.

Imala je tada četrnaest godina, a za svoju dob bila je neobično zrela – nikakvo čudo ako znamo da je oca izgubila još kao beba te da je na sebe preuzela većinu kućanskih poslova. Njena majka Eileen je, naime, patila od teških astmatičnih napadaja pa se često oslanjala na pomoć jedinice. Toga jutra, Catherine je pisala domaću zadaću u svojoj sobici, dok je majka spavala u potkrovlju. U trenutku kad se mučila s nekom kompliciranom jednadžbom, djevojčica je primila poziv. Na zaslonu je stajala riječ “mama”, što ju je iznenadilo. “Nikad me nije zvala na mobitel kad smo bile u kući, obično bi mi samo viknula ako je nešto trebala”, Catherine je kasnije ispričala Stevenu Wagneru, istraživaču paranormalnih pojava. “Kad sam se javila, iz slušalice je dopro sablastan ženski glas, koji sigurno nije bio majčin!”

Glas je izgovorio samo jednu riječ, “potkrovlje”, nakon čega se veza prekinula. U panici, djevojčica je potrčala stepenicama. “Kad sam ušla u majčinu sobu u potkrovlju, vidjela sam da ima napadaj astme i da se očajnički bori za zrak. Bilo je užasno, lice joj je već poprimilo modru boju. Zgrabila sam pumpicu koju je držala u noćnom ormariću te joj je stavila na lice. Počela je pohlepno udisati zrak, a stanje joj se nakon nekoliko minuta stabiliziralo i bila je u stanju govoriti. Pitala sam je je li me maloprije zvala na mobitel, na što me začuđeno pogledala. ‘Kako bih te mogla zvati kad nisam bila u stanju ni disati? Osim toga, baterija mog mobitela prazna je već nekoliko sati!’ odgovorila mi je, na što sam se naježila. Gospodin Wagner, kojeg nam je preporučila susjeda, zaključio je da je majčin život spasio duh prethodne vlasnice kuće, koja je preminula u potkrovlju. Ni mama ni ja nikad nismo vjerovale u takve stvari, ali do logičnijeg objašnjenja nismo uspjele doći. U kući smo bile same a mobitel je bio isključen… Tko je, dovraga, uputio onaj poziv?”

Piše: Lucija Kapural


Komentari