O Peteru Stoneu, 42-godišnjaku iz Minneapolisa, nitko nije imao ružnu riječ: šef ga je opisivao kao marljivog i kreativnog, susjedi kao mirnog i ljubaznog, supruga kao vjernog i požrtvovnog, a prijatelji kao odanog i zabavnog. Osobito je nježan bio prema osmogodišnjoj kćerkici Samanthi, kojoj je ispunjavao svaku želju i gotovo nikad nije podizao glas na nju. Posljedice takva odgojnog modela nije trebalo dugo čekati: malena se pretvorila u razmaženo, nezahvalno derište koje je nezadovoljstvo izražavalo urlanjem, čupanjem kose, razbacivanjem igračaka i razbijanjem stvari po kući. Kad je Peter pokušao popraviti stvar, bilo je već prekasno. Razmaženo dijete ubrzo će postati jedan od najmlađih ubojica u povijesti.
Te večeri, Stoneovi su sjedili za obiteljskom večerom. Peter je supruzi pričao kako je proveo dan u uredu, a Samantha je, bijesna što gotovo deset minuta nije bila u središtu pažnje, počela izvoditi uobičajene “bijesne gliste”. Njezinu umornom ocu nije bilo do cilika koji pobijaju uši pa ju je, nakon što je odbila ljubaznu zamolbu da se smiri, poslao u krevet bez večere. Šokirana razvojem događaja, Samantha je u svojoj sobici razmišljala kako ispraviti nepravdu koja joj je nanesena. Ako ona ne smije večerati, zaključila je, ne smiju ni drugi.
Vođena tom mišlju, ocu je, kad se ovaj na trenutak digao od stola, u piće ubacila sedamdeset dvije tablete štakorskog otrova. Siroti čovjek se već nakon jednog gutljaja mrtav srušio sa stolice. Zbog nježne dobi, Samantha je dobila uvjetnu kaznu: sudac je smatrao da nije bila svjesna posljedica svog čina. Svoju grešku je uvidio nakon nepunih mjesec dana, kad je maleno čudovište na jednak način pokušalo utamaniti majku!
Piše: Lucija Kapural
