Na današnji dan

Ubojstvo Olofa Palmea: Najskuplja policijska istraga u švedskoj povijesti

Screenshot: Assination of Olof Palme

Iako je švedska policija nedavno najavila zatvaranje slučaja o ubojstvu karizmatičnog švedskog premijera, koji je svoju dužnost obavljao u između 1969. i 1976., i 1982. do 1986., i dalje kolaju teorije zavjera te u najnoviju rekonstrukciju policije vjeruje samo 20 posto građana Švedske.

Večer kada se dogodilo ubojstvo

Dana 28. veljače te sada već davne 1986. godine, ubijen je švedski premijer Olof Palme koji je i tog kobnog dana odlučio večer provesti bez cirkusa s tjelohraniteljima. Njegova je supruga Lisbeth Palme odlučila da večer provedu u kinu, u društvu sa sinom i njegovom djevojkom. Izbor je pao na zajedničko gledanje nagrađivane švedske komedije  “Braća Mozart”, no kako karte nisu rezervirali, što je vjerujemo bilo i iz sigurnosnih razloga, dobili su karte u VIP loži jer je prodavatelj, naravno, prepoznao premijera. Razišli su se od sina i njegove partnerice malo iza jedanaest sati. Olof je sa suprugom krenuo pješke prema kući, šečući se najprometnijom ulicom švedske prijestolnice i gledajući izloge kada im je  s leđa prišao ubojica koji je upucao prvo premijera s leđa iz neposredne blizine da bi odmah potom ispalio metak prema njegovoj ženi. Olof je preminuo do ponoći dok je Lisbeth prošla samo s manjim ozljedama.

Više neprijatelja nego onih drugih

Kao javna osoba Olof je imao priličan spisak neprijatelja. Kritizirao je i Istok i Zapad te nije bio omiljen gotovo nigdje. Definitivno je imao svoj stav, koji ga je koštao glave.  Zapravo bilo bi lakše govoriti o njegovim prijateljima nego onim drugim. Zbog toga se policija našla u nezgodnoj situaciji jer primjerice iza ubojstva je mogao stajati bilo tko, pa i CIA i KGB. Mogli su to isto tako biti trgovci oružjem, zagovornici aparthejda iz Južne Afrike i brojni drugi. Policija je prvo osumnjičila teškog desničara Viktora Gunnarssona koji je u nekoliko navrata zadržan na ispitivanju zbog premijerova ubojstva, ali je svaki puta pušten zbog nedostatka dokaza. Kasnije je emigrirao u SAD-e, gdje je ubijen 1993. godine. Ubojstvo Gunnarssona nije bilo politički motivirano. Za umorstvo je osumnjičen i poremećeni kriminalac Christer Pettersson čija se osuda najvećim dijelom bazirala na izjavama premijerove žene, koja je tvrdila da ga je vidjela na mjestu gdje se ubojstvo dogodilo. Kasnije je oslobođen optužbi jer ne samo da nije bilo nikakvih dokaza koji bi potvrdili sumnju, već ni vidljivih motiva za zločin.


Olof Palme (Fotografija: Dorudi)

Trgovci oružjem?

Jedna od teorija, a koja ima dobru osnovicu je ona o premijerovoj likvidaciji od strane trgovaca oružjem. Navodno je tog dana, kada je ubijen, došao do informacije koja je bila kompromitirajuća  za švedsku tvrtku koja je surađivala s vladom i bila posrednik u trgovini oružjem. Ova teorija je bila sasvim ozbiljna i legitima glede motiva i samog slijeda događaja, no pitanje je koliko je policija imala odriješene ruke u njezinom istraživanju.

Neke više ili manje uvjerljive teorije

Među teorijama tu je jedna o čileanskom fašistu Robetu Zhiee-u koji je financiran, navodno, od strane CIA-e, a koji je želio kazniti švedskog premijera za simpatizersku politiku prema čileanskim iseljenicima nakon pada vlade ljevičara Salvadora Allendea, a kojima je onda švedska vlada “širom otvorila vrata”. Među ozbiljnim optužbama je i ona o atentatu koji bi bio posljedica zavjere među švedskom policijom, a prema kojoj su ga ubili ekstremni desničari  unutar policijskih snaga. Koliko je ova teorija istražena je vrlo upitno i pravo je pitanje tko bi trebao voditi istragu o policiji unutar policije. Jedna od teorija kaže da iza ubojstva stoji Kurdistanska radnička stranka (PKK) i njihov vođa Abdullah Ocalan. Prema ovoj teoriji moguće da da su ga ubili kurdski pobunjenici jer su Šveđani izručili kurdske pobunjenike Turcima, a navodno je tome kumovao još i više razlog sasvim osobne prirode jer je Švedska pružila azil i supruzi vođe PKK-a.

Ubojica iz Jugoslavije

Godine 2011. pojavila se teorija o ubojici s područja bivše Jugoslavije. Bivši agent UDBE Vinko Sindičić je dao izjavu da ubojstvo treba vezati uz hrvatske desničare. On kaže da su jugoslavenski agenti pratili švedskog premijera tog kobnog dana 28. veljače 1986. i da ga je ubio navodno neki Ivo D. (?!) koji je u to vrijeme živio u Hamburgu, ali se u međuvremenu preselio u Zagreb, te je navodno živio u Ulici grada Vukovara ili u blizini. Ova teorija nije potkrjepljena barem ne javno, nekim konketnim bolje verbaiziranim motivom, i treba je tretirati samo kao jednu od bezbroj propalih teorija.

Skandia Man

Najnoviji teorija koja je službeno prihvaćena je ona o Stigu Engstromu, grafičkom dizajneru, koji je u javnosti poznatiji kao Skandia Man čije je ime izvedeno iz imena  tvrtke u kojoj je bio zaposlen, a koji je mrtav već 22 godine te je kao takav idealan kandidat za rješavanje slučaja, kao i način da švedska policija sačuva svoj određeni dignitet. U prilog njega kao mogućeg ubojice navodi se to što je prošao vojnu obuku i imao je mogućnost kao član streličarskog kluba doći do oružja. No, ukoliko bi se poslužii ovim kriterijma u profiliranju onda bi veliki postotak populacije odgovarao takvom širokom postavljenom profilu ubojice. Navodno je Engstrom bio protivnik premijerove politike, no isto profiliranje na temelju ovog kriterija je prilično široko i stoga neučinkovito. Na dan ubojstva bio je u blizini mjesta zločina, a s obzirom da mu je tvrtka u kojoj je bio zaposlen bila u blizini mjesta ubojstva i da je često radio noću, to i nije tako čudno.

Stig Engstrom (Fotografija: Brytfmonline)

Švedska policija je privela slučaj kraju našavši žrtvu koja je više od dvadeset godina pod zemljom, a i sam tužitelj navodi da nije 100 posto siguran da je on ubojica, no slučaj je navodno sada riješen.

Ukoliko pogledamo kakvim se slučajevima policija najviše bavila, ne možemo se oteti dojmu da su sve ozbiljnije i bolje argumentima potkrijepljene teorije, koje su iza sebe imale stvarnu motivaciju, ostale više-manje marginalizirane i slabo ispitane. U svakom slučaju  švedska je policija nakon više desetljeća našla naćin da si sačuva obraz konačno razriješivši “na sveopće zadovoljstvo” slučaj davno ubijenog švedskog premijera na čiju je istragu potrošeno samo nešto više od 40 millijuna dolara šveskih poreznih obveznika. Na ovaj način kao da se želi poručiti da sav taj uložen novac je imao smisao i doveo do cilja, koliko god on traljav bio.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari