Splitska Jugoplastika kao autsajder do naslova prvaka Europe.
Iako je splitska Jugoplastika na turnir najbolje četvorice u Münchenu ispraćena i doživljena kao totalni autsajder, momčad Bože Maljkovića najprije je u polufinalu svladala Barcelonu, a onda u finalu i Maccabi.
Ima onih kojima će suze na oči kada u svojim sjećanjima čuju zvukove skandiranje publike – Jugoplastika, Jugoplastika!
U našem Sportskom muzeju bavimo se događajima koji su ostali u kolektivnoj memoriji hrvatske, europske i svjetske, ne samo sportske javnosti. U ovoj priči prisjetit ćemo se košarkaša splitske Jugoplastike krajem osamdesetih godina. Pritom valja dodati da je većina naših košarkaških klubova nekad bila europska snaga, no danas su, nažalost, topovska hrana i za prosječe europske momčadi.
Zvjezdani trenuci splitske košarke
Jugoplastika iz tih godina nije zaboravljena u svijetu, pa ju je i Fiba u jednojoj svojoj anketi proglasila najboljom košarkaškom momčadi dvadesetog stoljeća! I to dovoljno govori kolika je bila snaga, moć, kvaliteta i popularnost Jugoplastike tih godina. Dakako, Jugoplastika nije zaboravljena niti u našem vremeplovu, uostalom kako zaboraviti trostrukog europskog prvaka, momčad koja je bila sastavljana od majstora Bože…
Trenera Božidara Maljkovića koji je složio momčad koju još uvijek naziva klubom svog života i danas obožavaju Splićani, pa smo tako i usred Domovinskog rata svjedočili krasnom dočeku šjor Boži dok je vodio grčki Panathinaikos na vrućem parketu u Gripama.
Često smoi znali razgovarati s Božom Maljkovićem kojeg ćemo koristiti u ovome vremeplovu kako bi vas podsjetili na te zvjezdane trenutke splitske košarke.
“To su najljepši trenuci koje sam doživljavao, nisam to, priznajem, očekivao. Toliko ljubavi i poštovanja, skandiranja, pjesmi koje sam doživio u Splitu kad sam prvi put došao s drugim, grčkim, klubom – to mi je najveće priznanje u životu. Plakao sam zajedno s onim klupskim čistačicama, funkcionerima, navijačima i novinarima nakon utakmice. Osjećao sam se vrijedno, a to je najljepši osjećaj. Sjećam se jednog trenutka u Splitu, kada je navijač probio policijski kordon i potrčao prema meni. Priznajem, malo sam se uplašio, ali taj mi je navijač oko vrata stavio šal Torcide i poljubio me. Dvorana je bila u ludilu, a ja sam grcao od plača… I u Zagrebu sam, tih godina, dočekan krasno, a to je znak da iza sebe nisam ostavljao mrlje, prijevare i laži.”
I to je istina!
Ovo je priča o Maljkovićevoj Jugoplastici iz 1988. i 1989. godine, dakle o počecima trijumfa splitskoga kluba koji je kasnije osvojio sveukupno tri europska naslova, doduše s promijenjenim imenima kluba, no svi su ga i dalje zvali – Jugoplastika!
Božidar Maljković preuzeo je Jugoplastiku 1986. godine i ostao je trener četiri godine. Odmah je počeo raditi onako kako se nikad do tada u klubu nije radilo:
“Mogu reći devizu pod kojom sam radio u klubu. Dakle, količinom rada smo ispravljali naše greške. Mi smo u klubu bili svi već u sedam sati, pa smo automatski bili u prednosti ispred ostalih puna četiri sata na dan. Jer, drugi klubovi u Jugoslaviji su počinjali raditi tek u 11 sati. Dok su drugi spavali, mi smo radili. To nije anegdota, već istina. Zvali smo i ljude u drugim klubovima i znate što… Spavali su. Imali smo i dobru Upravu, skupinu zanesenjaka koji su sve živo radili za klub – intelektualci, ali i komandosi. Ljudi su to koji su svaki dan bili u klubu i pitali što se može još za klub napraviti. To je bila tajna uspjeha. Gledajte, moja supruga je izvrsna kuharica, ali ja nisam uopće jeo s njom kod kuće. Eto, toliko smo radili.”
Dva velika iznenađenja u Münchenu
I nakon dvije godine rada u Jugoplastici, Maljković je počeo ubirati trofeje. Jugoplastika je osvojila 1988., 1989. i 1990. godine tri jugoslavenska prvenstva i dva Kupa. S time da je 1989. godine u finalu Kupa prvaka u Münchenu osvojila i naslov europskog prvaka.
Kakva je to bila dominacija u danima kada je bilo sjajnih klubova i u Jugoslaviji i u Europi. Ali, Jugoplastika je uistinu bila nedodirljiva. U prvenstvu 1988. godine, vodila je tešku borbu s Partizanom, momčadi koja je s Paspaljom, Divcem, Danilovićem i Đorđevićem imala enormnu snagu. I tu je prepreku Maljković preskočio s Kukočem, Rađom, Sobinom, Perasovićem, Sretenovićem…
Splićani su u sezoni 1988./89. stekli pravo nastupa u Kupu prvaka, a istodobno su osiguravali još jedan domaći naslov. Kad su ga i osvojili,nije bilo previše ljudi koji su držali da bi Maljković mogao i do europskog vrha.
I kolikogod se novinari tada trudili stvoriti euforično ozračje, Jugoplastika je na final four u Münchenu ispraćena tiho, kao četvrta momčad u skupini. Smatralo se da će biti lak zalogaj ostalim momčadima, no već u prvoj utakmici, polufinalu, Splićani su razvalili jaku Barcelonu – 87-77 (50-41). Bilo je to prvo veliko iznenađenje! No, u finalu je Splićane čekao Makabi, tu iznenađenja, tvrdilo se, nije smjelo biti, jer je Makabi te sezone u Kupu prvaka bio nedodirljiv. Međutim, u nadahnutoj izvedbi, Maljkovićevi košarkaši opet su pripravili senzaciju i pobijedili Izraelce 75-69. Šok za košarkašku Europu bio je potpun!
U toj silnoj iznenađenosti, nastala je u Splitu prava euforija! Zrakoplov s košarkašima Jugoplastike na aerodromu u Kaštelima dočekalo je nekoliko desetaka tisuća ljudi, a špalir od Kaštela do dvorane na splitskim Gripama sastojao se još od pedesetak tisuća ljudi. Cijela Dalmacija dočekala je košarkaške prvake Europe, a pred stanom Božidara Maljkovića napravljena je velika fešta.
Poslije je Jugoplastika osvojila još dva naslova europskog prvaka, no o tome će biti riječi u sljedećim našim Sportskim muzejima, no sjetiti se početka Jugoplastikine ere u Europi i danas je izvanredno zanimljiv događaj.
No, kako je Jugoplastika, danas Split – upala u ispodprosječnost, tako su i ta sjećanja u svoj svojoj ljepoti opet teža. Kad danas zapitate Maljkovića, zašto se to dogodilo s velikim splitskim košarkaškim klubom, on kaže:
“U Splitu često boravim i jednom mjesečno, a svakodnevno se čujem s prijateljima. I u vrijeme rata sam bio u kontaktu s klubom. Teško mi je sada da ja, iz daljine, sudim kako netko radi. Ne volim davati savjete drugima, ali Jugoplastika je moj klub i imam pravo to reći. Neće se nitko ljutiti ako kažem da je klub izgubio svoju zdravu logiku. Nedostatak te logike, uz deficit rada, iznjedrili su posljedice. Jer, rad daje rezultate, ali i nerad daje rezultate. Kad sam bio u inozemstvu bio sam iznenađen koje igrače Jugoplastika angažira. Možda nisam u pravu, bilo je teško vrijeme, nije bilo novca, no da sam i najveća sirotinja ja te igrače onda ne bih uzimao. Neki igrači su bili uvreda za klub, jer su bili poništenje te naše zlatne logike”, objašnjava Maljković razloge posrtaja splitskog košarkaškog kluba.
Superiorno do naslova prvaka Europe
Prisjetimo se samo detalja osvajanja prvog naslova europskog prvaka splitske Jugoplastike. Na Final fouru u Münchenu 1989., Maccabi se plasirao kao prvoplasirana momčad s omjerom 12-2, Barcelona s 11-3, a Jugoplastika i grčki Aris s 8-6. Splićani su bili smatrani samo kao prolaznici pored tih europskih košarkaških giganata, ali su svi bili u krivu. U prvoj polufinalnoj utakmici Izraelci su svladali Aris rezultatom 99-86, a Splićani su išli na Barcelonu.
Prije utakmice s Barcelonom, Božo je održao upečatljiv govor u svlačionici kako je ponosan na svoju nmomčad izatražio od igrača dapokažu kako nisu tamo slučajno. Iako se Dino Rađa bojao teškog poraza, kako je pričao prije utakmice, s više od 20pena minusa, to se nije dogodilo. Jugoplastika je odigrala briljantnu polufinalnu utakmicui pobijedila Barcelonus87-77.Razorio jetadaToni Kukoč Španjolces 24 poena, a u stopu su ga pratiliDuško Ivanović s 19 i Dino Rađa s 18 koševa.
U finalu je Jugoplastiku čekao Maccabi, s petoricom Amerikanaca, pa se činio doista nesavladivim. I bila je to neizvjesnija utakmica od polufinala Splita i Barcelone, no opet je Jugoplastika genijalnim vodstvom i sjajnim nadahnućem svojih perjanica Kukoča, Rađe i Ivanovića, odigrala fenomenalnu utakmicu, ono što se kaže – utakmicu života.
Sve je bilo neizvjesno do nekih dvije minute prije kraja kada su splitski košarkaši ukrali nekoliko lopti i s brzim protunapadima rzultatski pobjegli inače sjajnoj izraelskoj momčadi. Šok je bio potpun!
Iako je Jugoplastika bila momčad kojoj se nije davao ni miligram šanse za osvajanje naslova prvaka, osvojila ga je superiorno i to je svakako bila svjetska sportska senzacija te godine.
