Snješko Cerin, jedan od najvećih Dinamovih igrača

Dečec s Trnja osvajao Dinamu prvenstva i kupove, a nikad nije dobio poziv za reprezentaciju!

piše: Andrija KAČIĆ-KARLIN

Dinamo je u svojoj povijesti imao sjajnih nogometaša i strijelaca, poput Zambate, Wolfla, Cvitanovića, no jedan  se isticao svojom skromnošću, samozatajnošću i silnom efikasnošću i bio  je ljubimac masa koje su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća bodrile i pratile Dinamo. Riječ je o Snješku Cerinu kojeg danas nema u nogometu, ali bez kojeg ne može proći niti jedan razgovor starih Dinamovih navijača. Kako su lijepo grmjele stare maksimirske tribine kad bi se skandiralo Snješku Cerinu…

I ta grmljavina je bila baš česta, jer Cerin je bio strijelac koji nije imao milosti kad bi primio loptu u kaznenom prostoru. Naizgled nespretan, bio je do bijesa spretan – zabijao je glavom, dodirom, udarcem, škaricama, volejem, poluvolejem, driblingom. Ukratko, mogao je sve. Bio je jedan od najvećih i nikad   zaboravljen.

A kad je došao u Dinamo iz Trnja, treneri su mislili  da će taj mršavi mladić biti odličan za otpad. Otpad je skupina igrača pod geslom ‘TNT’, ukratko   – trenira, ne igra, trenira. Za dobru atmosferu u klubu uvijek mora biti dosta ‘TNT’ igrača…

Cerin,  Mlinarić, Kranjčar ’82.

No, Cerin je zabijao   ne samo na treningu, jer čim bi zaigrao uz plavom dresu odmah bi se našao u šansi i postigao gol. Naravno, na takvog igrača se moralo računati. A i dalje je djelovao nespretan…

Naposljetku, njegova statistika sve govori, baš sve:  za Dinamo je nastupio 474 puta i postigao 295 pogodaka!

U pričama Dinamovih navijača neizbježna je veljača 1982. godine,  taj prevrtljivi mjesec koji je zagrebačkim ljubiteljima nogometa najpostojaniji bio upravo te čuvene godine. Naime, u toj veljači je u tadašnjem prvenstvu Jugoslavije od Dinama najprije stradala Crvena zvezda u Zagrebu, čak s 3-0, a sedam dana kasnije i Hajduk u Splitu –  pobijedio ga je Dinamo pred punim Poljudom 2-1. Najbolji igrač tih dana bio je Snješko Cerin, naravno uz Mlinarića i Kranjčara –  bile su to Dinamove igle koje su bušile sve  redom.

Ako Snješka Cerina upitate koja je bila njegova najbolja utakmica u životu, bez krzmanja će odgovoriti – ona u Zagrebu, u 3-0 pobjedi protiv Crvene zvezde. Dao je tada Cerin krasan gol, a Kranjčar još dva, pa  Crvena zvezda koja je nakon pola sata već gubila s tri pogotka minusa, nije ni pomišljala napasti, jer se bojala da će dobiti porciju i zabranu povratka u Beograd. Tako je, tada dobro igrao Dinamo. Uostalom, to prvenstvo 1982. godine je već odavno opjevano, a mi ćemo se u sljedećim epizodama Sportskog muzeja   prisjećati pojedinačnih utakmica. Da duže traje taj lijep osjećaj zagrebačkog zanosa.

Statistika sve kazuje o Cerinu

Snješko Cerin voli o tim danima  pričati: “Bila je to nezaboravna sezona. Sezona i utakmica sa Zvezdom u Maksimiru, kad smo ih pregazili 3-0 i shvatili da možemo biti prvi! To mi je najdraža utakmica! Zvezda je na jesen imala bodovnu prednost, ali mi smo marširali i tri kola prije kraja već osigurali naslov. To je bilo neponovljivo! Bili smo prava škvadra, a Ćiro je bio sjajan. Na treninge je dolazilo po nekoliko tisuća ljudi, a na utakmicama nije bilo manje od 20.000 ljudi”.

Uostalom, statistika sve kazuje o Snješku Cerinu. U  Dinamo je stigao 1976. godine iz NK Zagrebački plavi, a prije toga igrao je u Trnju. Debitirao je protiv Partizana u studenom 1976. godine. U klubu je proveo punih deset godina, a u tom razdoblju igrao je u 251 službenoj utakmici i  postigao 116 pogodaka. S Dinamom je osvojio prvenstvo Jugoslavije  1982. godine kada je zabio 19 ligaških golova i bio najbolji strijelac lige. Kup maršala Tita osvojio je 1980. i 1983. godine.

No, unatoč   sjajnoj karijeri i činjenici da je bio jedan od rijetkih igrača koji su ušli u klub igrača koji su dali više od 100 golova u Saveznoj ligi, jugoslavenski izbornici ga nikad nisu pozvali u reprezentaciju!? Vjerovali ili ne, unatoč tako sjajnoj statistici nije odigrao niti jednu jedinu utakmicu za reprezentaciju tadašnje države. Ponavljamo, niti jednu!

Pisac ovih redaka nedavno je bio u Beogradu gdje su ga stari pristaše Crvene zvezde upitali: “A je li bre, gde vam je onaj Sneško, Cerin, jel’te? Kako je taj zabijao! Eto nama na Marakani makazicama uvali golčinu! Taj mora da uči malu decu negde da zabijaju isto kao on”.

Sve što imam zaradio sam rukama, a ne nogama

E, moj druže nogometni, beogradski. Cerin i takva poštena škvadra danas su daleko od nogometa. Nažalost!

Kad smo već kod tih “makazica”, po naški – “škarica”, postoje i fotografije tog Cerinovog čina. Nismo sigurni jesu li Pele ili Zico to isto mogli napraviti tako atraktivno, doista…

Jednom je Ćiro Blažević usporedio Cerina s talijanskim kraljem strijelaca, Pippom Inzaghijem, uz dodatak: “Inzaghi nikad nije dao gol škaricama!”

Komentari