Danskoj je bio omogućen nastup na smotri u Švedskoj, jer je zbog ratne agresije reprezentaciji krnje Jugoslavije, a zbog sankcija Ujedinjenih naroda, bio zabranjen nastup na EP u Švedskoj 1992. godine. Jugoslavija je u kvalifikacijskoj skupini bila prva, Danska druga.
piše: Andrija Kačić-Karlin
Pobjednik Europskog nogometnog prvenstva 1992. godine bila je reprezentacija koja se nije kvalificirala na ovo natjecnaje. No, spletom okolnosti Danskoj je bio omogućen nastup na smotri u Švedskoj, jer je zbog ratne agresije reprezentaciji krnje Jugoslavije, a zbog sankcija Ujedinjenih naroda, bio zabranjen nastup na EP u Švedskoj 1992. godine. Jugoslavija je u kvalifikacijskoj skupini bila prva, Danska druga…
Tadašnja reprezentacija Jugoslavije (vodio ju je trener Ivica Osim) se u sastavu često mijenjala, u kvalifikacijama su od početka do kraja igrali nogometaši iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije, Katanec iz Slovenije je igrao do kraja 1990. godine, a igrači iz Hrvatske, Jarni, Vulić, Boban, Prosinečki i Šuker, posljednji put su nastupili u svibnju 1991. godine…
Uistinu, trijumf danske nogometne reprezentacije na europskoj nogometnoj smotri 1992. godine održanoj u Švedskoj do danas je nenadmašena senzacija. Danska, koja se nije kvalificirala za ovo prvenstvo pripravila je jednu od najvećih, ako ne i najveću nogometnu senzaciju svih vremema.
Dansku nitko nije uzimao za ozbiljno, a napravila je jedno od najvećih iznenađenja u povijesti nogometa. Novinari su opisivali danski trijumf kao „pravu bajku Hansa Christiana Andersena“!
Izbornik Moller-Nielsen dobio je obavijest da mora skupiti reprezentaciju u vrijeme dok je u svojoj kući sam radio novu kuhinju, a igrače je tražio na odmorima, po plažama, raštrkanima po cijelom svijetu. Praktički bez priprema Danska se pojavila na Euru…
Da sve bude čudnije Danska je na prvenstvu nastupila bez svog najboljeg igrača, Michaela Laudrupa koji se prethodno posvađao s izbornikom Richardom Mollerom-Nielsenom.
U skupini je Danska bila druga, iza domaćina Švedske, dočim su posvemašnje razočaranje priuštili Francuska i Engleska. Danska je u skupini igrala najprije 1-1 s Engleskom, potom je izgubila protiv Švedske 1-2 i došla na rub ispadanja, da bi u zadnjem kolui neočekivano nadvisila Francuze 2-1. Kako su Švedi neočekivano pobijedili Engleze to je Dancima bio otvoren put prema polufinalu…
Polufinale je ponudilo zanimljiv dvoboj Danaca i Nizozemaca, bila je to silno izjednačena utakmica koja je i nakon produžetaka završila – 2-2. Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca, Danci su tu bili bolji a krucijalni promašaj djelo je Bergakmpa. No, još u regularnom tijeku utakmice Van Basten je slabo pucao jedanaesterac, no vratar Schmeichel je taj udarac zaustavio.
U finalu su Dance čekali Nijemci koji su se silno mučili protiv Šveđana (3-2), no na kraju su uspjeli nadvisiti domaćina i osigurati utakmicu za naslov. Utakmicu u kojoj su i bili veliki favoriti protiv Danaca koje još uvijek nitko nije uzimao za ozbiljno. Pogotovo ne protiv sustavnih Nijemaca.
U finalu Danci su redom odigrali „utakmicu života“. Danska je povela već u 18. minuti golom Johna Jensena, a potom je na scenu stupio golman Schmeichel koji je obranio sve nalete Nijemaca, da bi u 78. Minuti Kim Vilfort postigao i drugi gol za Dansku. Nijemci su se raspali potpuno i Danci su mogli postići još koji gol, zaokruživši dojam o sjajnom nastupu koji je bio uvredljiv za sve europske trenere. Koji su trabunjali o ovakvim, onakvim, visinskim i nizinskim pripremama, uigravanjima i provjerama. Da bi Danci praktički bez ijednog treninga osvojili naslov europskog prvaka.
Danska reprezentacija bila je sastavljena od malog broja poznatih igrača, vratar Schmeichel, Olsen, Poulsen i mlađi Laudrup igrali su u jakim europskim klubovima, a imena Kristoftea, Piechnika, Vilforta ili Jensena mnogi su prvi puta i čuli. A ti su momci odigrali savršen turnir. U finalu su Nijemci pod vodstvom Bertiea Vogtsa bila posvemašnji favoriti, uostalom bili su i svjetski prvaci dvije godine ranije u Italiji. No, Danska ih je potpuno nadigrala.
