Finale je bilo također zanimljivo, mnogi su ga nazvali – epskim. I također je i finale završilo – produžecima, pa čak i jedanaestercima. Sve četiri utakmica na finalnom turniru tog Europskog prvenstva otišle su u produžetke.
piše: Andrija Kačić-Karlin
Peta europska smotra nogometaša u sjećanju je starijim pristalicama nogometa na ovim prostorima. Tadašnja reprezentacija Jugoslavije kroz teške kvalifikacije izborila je finalni turnir, jer i tada se završnica održavala sa svega četiri momčadi, i to na domaćem terenu, na stadionima u Beogradu i Zagrebu.
Jugoslavija je kroz kvalifikacije, pod vodstvom izbornika Ante Mladinića nadvisila i Švedsku, Sjevernu Irsku Norvešku i Wales.
Završnicu su osigurale SR Njemačka, Jugoslavija, Čehoslovačka i Nizozemska. Favorit je bila Njemačka, aktualni svjetski prvak, a odmah do njega puno prognoza išlo je i na Nizozemsku, vicepvaku sa svjetske smotre u Njemačkoj dvije godine ranije. No, Jugoslavija je slovila kao momčad koja u polufinalu može iznenaditi Njemačku, tim više što je Mladinićeva momčad igrala sjajno kroz kvalifikacije, kao i zbog činjenica da će igrati na domaćem terenu.
U prvoj polufinalnoj utakmici, pred gotovo sto tisuća ljudi na beogradskoj Marakani, bilo je dramatično sve do zadnjih sekundi. Jugoslavija je igrala u sljedećem sastavu: Petrović, Buljan, Mužinić, Oblak (od 106. Vladić), Katalinski, Žungul, J. Jerković, Popivoda, Šurjak, Ačimović (od 106. Peruzović), Džajić.
U nadahnutom nastupu u prvome poluvremenu Jugoslavija je vodila sa 2-0. Strijelci su bili Popivoda (20) i Džajić (30), a Nijemce je izluđivao Slaviša Žungul kojeg je Mladinić nenadano postavio u momčad.
No, Njemačka se nije predavala, u nastavku je stisnula iz sve snage, a u igru je ušao mladi Dieter Muller koji se kasnije pokazao kao pravim krvnikom za Mladinićevu momčad. Najprije je smanjio Flohe (65), a Muller je u 80. minuti izjednačio rezultat. Velikih kritika je bilo tada prema vrataru Ognjenu Petroviću iz Crvene zvezde.
U produžecima su Nijemci namirisali krv i krenuli žestoko, što je i rezultiralo s nova dva pogotka, baš Dietera Mullera, za konačnih 4-2 za Nijemce. Porozna jugoslavenska obrana poništila je sve dobro što je napravio napad.
Razočaranje je bilo golemo, nikoga više nije zanimala utakmica za 3. mjesto. A suparnik u dvoboju za 3. mjesto bila je Nizozemska koja je u polufinalu, u Zagrebu, neočekivano poražena protiv Čehoslovačke. U regularnom dijelu bilo je 1-1, a pobjedonosni pogodak za Čehoslovačku je postigao Nehoda, dočim je vratar Viktor bio proglašen igračem utakmice, on je Nizozemcima obranio nekoliko zicera.
Dvoboj za 3. mjesto, Jugoslavije i Nizozemske, odigrao se u Zagrebu na maksimirskom stadionu. Pred samo desetak tisuća ljudi, jer razočaranje nakon poraza protiv Njemačke iako se imala 2-0 prednost, bilo je golemo…
Nizozemska je bila bolja momčad od Jugoslavije, nesumnjivo, na brzinu je povela sa 2-0 pogocima Geelsa (27) i Willy van der Kherkhofa (39). Jugoslavija je uspjela izjednačiti golovima Katalinskog (39) i Džajića (82) pa je i ova utakmica morala u produžetke. Tamo je Jugoslaviji presudio Geels u 107. minuti. Osvajanje četvrtog mjesto doživljeno je u bivšoj državi kao veliko, veliko razočaranje.
Finale je bilo također zanimljivo, mnogi su ga nazvali – epskim. I također je i finale završilo – produžecima, pa čak i jedanaestercima. Sve četiri utakmica na finalnom turniru tog Europskog prvenstva otišle su u produžetke.
Dakle, u finalu Čehoslovačka je golovima Jana Svehlika i Karola Dobiasa brzo povela 2-0, ali su Nijemci opet preko Dietera Mullera i Bernda Hölzenbeina uspjeli izjednačiti 2-2. Iznova su Nijemci pokazali svoju upornost, no nije im pomoglo. Čehoslovačka momčad igrala je nadahnuto i u produžecima je imala više prigoda, no do 120. minute ipak nije bilo pogodaka.
Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca gdje su reprezentativci Čehoslovačke bili uspješniji, a pobjedonosni pogodak čuvenom njemačkom vrataru Seppu Maieru postigao je Panenka i to riskantnim udarcem po sredini vratiju, potkopanom loptom, dočim se Maier prethodno bacio u stranu. U počast takvom majstorskom golu iz jedanaesterca taj se udarac i danas u suvremenom nogometom naziva u opisima sportskih novinara – panenkom!
