Nakon što je Hrvatska prošla kroz skupinu pobjedama protiv Turske (1-0), Danske (3-0) i porazom protiv Portugala (0-3) u četvrtfinalu je nadigrala Njemačku, no zbog grešaka sudaca Sundella posve nazasluženo eliminirana.
Europsko nogometno prvenstvo 1996. godine, prvo koje je održano s čak 16 reprezentacija na završnom turniru podijeljenih u četiri skupine, donijelo je i velikog veselja mladoj i neovisnoj Hrvatskoj. Time je UEFA reagirala na političke promjene u Europi kojima se povećao broj država.
Ruku na srce, bio je to pravi početak veličanstvenog puta hrvatske nogometne reprezentacije, jer 1993. godine Hrvatsku su priznale i Uefa i Fifa i nakon toga je naša nacionalna vrsta mogla prvi put u povijesti predstavljati suverenu i nezavisnu Hrvatsku na jednom međunarodnom natjecanju.
Naša reprezentacija ostavila je sjajan dojam i samo je zbog silne nesreće i sudačke nepravde eliminirana u četvrtfinalu u dvoboju protiv Njemačke i nezasluženo otpala iz borbe za medalje. Novost je bio i zlatni gol, naposljetku, europski prvaci su postali Nijemci koji su zlatnim golom, u produžecima svladali te godine sjajnu reprezentaciju Češke.
Hrvatska je u kvalifikacijama sjajila, bila je prva ispred Italije, a još se pamte povijesne utakmice protiv Italije, pobjeda u Palermu i neodlučenih 1-1 u Splitu. Ždrijeb Eura dodijelio je Hrvatskoj Tursku, aktualnog branitelja naslova Dansku te Portugal.
Prvi dvoboj bio je protiv Turske i Hrvatska je slovila kao apsolutni favorit. U dvoboju u Nottinghamu pri kišnom vremenu i na teškom terenu Hrvatska nije dominirala, no u 87. minuti Asanović je začeo antologijsku akciju, proigrao je Vlaovića koji se sam sjurio prema turskom vrataru Rustu Recberu. U silovitom naletu Vlaović je sačuvao usredotočenost i poentirao za bitnu pobjedu na startu natjecanja. Iako, hrvatska sportska javnost, pomalo razmažena, nije bila zadovoljna s igrom koju su predveli Blaževićevi izabranici. Reprezentativci su bili ljuti i na novinare, a sve je kulminiralo kada su novinari bili izbačeni iz autobusa u kojem su se vozili igrači i stručni stožer.
U sljedećoj utakmici, protiv aktualnog prvaka Europe Danske koja je četiri godine prije trijumfirala na Euru nakon što je nastupila umjesto krnje Jugoslavije zbog sankcija Ujedinjenih naroda – Hrvatska je predvela jednu od najboljih partija u cijeloj svojoj povijesti.
Sjajni su bili Danci, još blistaviji Hrvati. Jurišalo se s obje strane, no Hrvatska je bila motiviranija. U 53. minuti suđen je jedanaesterac za Hrvatsku i Šuker je matirao Schmeichela. Danci su krenuli u sveopći juriš, no Hrvatska je prijetila iz protuudara i u 81. minuti Boban je zabio za 2-0. Sad su Danci u očaju svi krenuli u napad. Pa je Hrvatska odigrala jednu od najljepših akcija u cijeloj povijesti svjetskog nogometa. Asanović je iz svog kaznenog prostora pronašao Šukera u suparničkom kaznenom prostoru, bila je to majka svih asistencija. Schmeichel je krenuo ususret Šukeru koji ga je lob udarcem prebacio. Bio je to gol kakav se rijetko viđa, ma nikad! Danci su, dakle, apsolvirani s 3-0.
Sad je Hrvatska već osigurala plasman u četvrtfinale, preostala je samo nebitna utakmica protiv Portugala. U slučaju neodlučenog i pobjede Hrvatska bi u četvrtfinalu igrala protiv Češke. Ćiro Blažević vikao je pred medijima: “Hoću Njemačku da je rastavim”!
I izveo je protiv Portugala momčad s nekoliko pričuva. Portugalci su se lako obračunali s oslabljenom Hrvatskom, vodili su s 3-0 već na poluvremenu i zadržali to vodstvo. Već su počele kritike na račun Blaževića i njegovih kalkulacija…
Istini za volju, Hrvatska je odigrala veličanstvenu utakmicu protiv njemačke reprezentacije. Iako tijekom cijeog dvoboja stalno masakrirana nevjerojatnim odlukama švedskog suca Sundella Hrvatska je prolaz apsolutno zaslužila, ali je nažalost bila eliminirana. Sve krucijalne odluke suca Sundella bile su pogrešne, čak i tendenciozne. Tako nije isključio Klinsmanna koji je u 20. minuti s leđa borilačkim zahvatom srušio Vlaovića u prodoru. No, sudio je jedanaesterac nakon što je lopta pogodila Jerkana u ruku uz tijelo, na rubu kaznenog prostora. Klinsmann je poentirao za 1-0. Naša reprezentacija potom je zaigrala još bolje, doslovce je opsjedala njemačka vrata. Tako je Jurčević u presingu ukrao loptu zadnjoj njemačkoj liniji, dodao je Šukeru koji ju je zarolao ispred vratara Koepkea koji je letio u prazno – bilo je to 1-1. Sad je trebalo još samo očerupati Nijemce, toliko je Hrvatska bila bolja. Međutim, Sundell se pobrinuo da se to ne dogodi. U jednom naoko bezopasnom napadu Sammer je faulirao Jerkana i zabio gol. Svi su stali, očekujući dosuđivanje prekršaja. Sundell se nije oglasio, samo što i on nije digao ruke kako bi se priključio njemačkom slavlju. I s igračem manje potom je Hrvatska dominirala, no nije uspjela zabiti i izboriti barem produžetke… Unatoč nepravdi, jer Hrvatska je bila bolja od Nijemaca, naša se javnost okrenula prethodnim kalkulacijama, kada se s pričuvnom postavom izgubilo od Portugala. Tvrdeći da bi protiv Čeha imali veće šanse nego protiv Nijemaca. Ćiro Blažević je bio pred ostavkom ili otkazom, nije tajna da mu je posao spašavao sam predsjednik Republike, dr. Franjo Tuđman.
Od rijetkih iznenađenja na ovome natjecanju treba izdvojiti neprolazak Italije, koju je eliminirala do tada relativno nepoznata češka momčad. Upravo Česi su se probili do finala izbacivši Portugal, pa boljim izvođenjem jedanaesteraca i Francusku. Zanimljiv polufinalni dvoboj imale su Engleska i Njemačka. Domaći su se nadali reprizi finala SP 1966. godine, ali je Njemačka bila bolja nakon kaznenih udaraca. U finalu je Češka protiv Njemačke povela, no, izbornik Vogts povukao je odlučujuć potez uvevši u igru pričuvu Olivera Bierhoffa koji je najprije izjednačio, a potom i postigao taj zlata vrijedan pogodak u 5. minuti produžetka. Njemačka, ovoga puta ujedinjena, osvojila je tako treći put srebrnu amforu – trofej Henrija Deulaneya.
piše: Andrija Kačić-Karlin
